Odlična izbor Preleca, Goce umalo uništio cijeli drugi tim

Ok rješenje ali kakvo objašnjenje. Otpustiti su ga jer je 4 puta bio u samo izolaciji hahahaha. Pa ovo je cirkus

Goce nema pojma, ali objašnjenje im je strašno.... Pa kao da je korona karcinom, pa ga neće biti tko zna do kada. Za dva tjedna bi se vratio. Mislim da je Prelec dobar izbor

Prelec je najbolji izbor. Možda jednog dana i za prvog trenera.

Nisam opoznat s opusom dotičnog. Zašto tako oduševljenje?

Mladi, kako se kaže progresivan, moderan trener 😀

Uveo Goricu u prvu ligu, pa bio pomoćnik u Legiji i onda vodio Istru koja je igrala jako dobar nogomet s obzirom na stanje u klubu i oko njega.

U Dinamu prije vodio kadete, ima 33 godine i ovo je prilika za pravo dokazivanje.

hrvatski Nagelsmann

nitko ne zna zašto, ali eto je

Izdvajam dio :

"Počeo sam sedam godina u velikogoričkom Radniku, a već s deset sam otišao u Dinamo. I to slučajno. Pozvali su u Dinamo mog prijatelja iz Radnika i rekli mu da dovede još nekoga ako hoće. I on je doveo mene. U početku sam služio da se popuni broj na treningu, bio sam valjda 20. igrač, ostavili su me tek toliko... Međutim, u sljedeće dvije godine toliko sam napredovao da sam postao kapetan generacije. Bio sam zadnji vezni i stoper, kasnije i zadnji igrač obrane, a ubrzo sam dobio i ugovor s klubom, smatrali su me velikim potencijalom", prepričava Prelec svoje početke.

Shvatili su ubrzo u klubu kakvog dragulja imaju u rukama, kapetan Ivan ušao je i u reprezentaciji, u njoj prošao sve kategorije, a već s 13 godina primijetio ga je jedan slatkorječivi menadžer...

"Imao sam 13 godina kad mi je menadžer postao Zdravko Mamić. Zapravo se tehnički nikad nisam s njim upoznao, prvi put sam ga vidio kad sam potpisivao ugovor. Sve je išlo preko roditelja, oni su samo jedan dan došli i rekli mi da odsad imam menadžera. Ja sam rekao 'ok', ha, ha. U to vrijeme u agenciji su bili i Modrić, Da Silva, Zahora... Ja sam bio najmlađi koji je do tad potpisao za njega", otkrio je Prelec pa nastavio:

"Imali smo okupljanja, individualne treninge, sastanke s nutricionistom i psihologom, učili smo strane jezike... Zdravko nam je držao motivacijske govore, a mi igrači smo se družili između sebe. Sve skupa, jako dobro iskustvo, o Zdravku Mamiću iz tih dana mogu pričati samo pozitivno. Razumijem da je percepcija kod većine ljudi drugačija, ali ja ga tako pamtim. Iako, prošlo je od tad puno vremena, vjerujem da se u međuvremenu i on promijenio", kaže Prelec.

Kroz cijelu omladinsku školu slovio je za veliki klupski projekt, igrača koji će otići daleko, a onda se, kao i često u ovakvim pričama, sve pokvarile ozljede.

"Do 19. godine imao sam četiri teške operacije na nogama. Dvaput operacija lijeve potkoljenice, pukle su obje kosti, dobio sam i šarafe, a kad sam se vratio, otišli su mi križni ligamenti i meniskus koljena na drugoj nozi. I opet pauza šest mjeseci. Zadnja je bila kad sam imao 19 godina, igrao sam za Radnik u trećoj ligi. Dogodio se jedan start, otišla je peta metatarzalna kost i opet operacija. Tad sam dobio šarafe koje i dan danas imam u nozi", prepričava Prelec, koji se nakon te posljednje ozljede zapitao ima li smisla pokušavati dalje s nogometnom karijerom i uspio doći do odgovora.