Imam dojam da je ono prije dvije godine s proljecem bilo probijanje visedesetljetne kolektivne, klupske psiholoske barijere. Vidi se to u pristupu, igramo kao ozbiljna momcad koja je svjesna sebe, ne bojimo se, nemamo one velike oscilacije... stali smo protiv kluba koji je bogatiji, ciji su igraci masnije placeni, koji igra jak odobru sezonu u Europi, koji i vrijedi nesto vise od nas, ali smo se postavili kao favoriti prema njima, s autoritetom, a bez euforije. Bilo je gresaka ali jbg, i najbolji na svijetu griješe - ovo je bilo jako dobro, zasluzili smo i vise od 3:2 i s ozbiljnim pristupom ne vidim ozbiljniju sansu da ovo ne prođemo. A sanse su nam bile prakticno 50:50.
Poseban naklon Petkovicu. Sve je u glavi, on kad hoce i kad mu se da igrati onda je apsolutno maestralan. Dva gola i prava je steta kaj se ono kod treceg gola njemu ne pise kao asistencija, zasluzio je jer su Rusi skuzili da mu je dan i markirali su ga, duplali, ali on je svejedno prolazio prostor. Svaka čast.