Suštinsko pitanje za budućnost je hoće li Dinamo biti sportski klub u pravom smislu te riječi, onaj kojem je prvi i glavni ideal rezultat, ili "prodavački klub" kojem je glavni ideal prodaja i zarada od igrača a rezultat je nusprodukt (pri čemu rezultati svejedno mogu biti dobri). Razlika je u biti samo u tome radiš li sve što možeš da zadržiš najbolje igrače ili trčiš uzbuđeno na telefon s nadom da netko zove za Majera ili šta ja znam..
Ja vjerujem da ogromna većina navijača Dinama želi ovo prvo, ali dok je Mamića tu to je nemoguće. Pod njihovom vladavinom se Dinamo apsolutno etablirao i čak se svim naporima brendira kao prodavački klub. Zašto? Pa jer je to za obitelj Mamić najprofitabilnije, često i kroz ilegalne radnje.
Pritom su dvaput doveli trenere koji imaju ovu prvu filozofiju (rezultat je sve), jer i da budeš izlog za prodaju ipak moraš malo nekad neki rezultat napraviti da ne padneš u opskurnost. Mislim na Vahida i Bjelicu. I oba puta je to završilo na isti način jer su ovi odbijali igrat export-import igru i Mamići to neće trpit predugo, jer ono, rezultati su lijepi ali di je živi proizvod? Ne može se Dilavera i Leovca prodat.
Opet s druge strane netko može reć da je za Dinamo u današnjem nogometnom svijetu najrealnije biti razvojni klub, da su svi najuspješniji europski klubovi izvan onog elitnog ranga upravo to i da se drukčije ne može. To je glavni argument promamićevskih znalaca i analitičara.