Otišao je u Celtu na posudbu i bio tamo na klupi pa prekinuo karijeru. Činjenica je da ga je Dinamo zvao, barem je tako pričao jedan bivši igrač Dinama i reprezentacije, ali kako je klub tada bio financijski u banani nisu mu mogli dati pare koje je on tražio.

Ali svejedno je tražio od Dinama da mu organizira oproštaj.

A ovo, zašto ne želi reklamirati dres je njegova stvar. Ali ako se već ne slaže s upravom kluba mogao je radi navijača.

Nakon glamura Bernabeua i San Sira mnogi bivši dinamovi igrači žele zatajiti da su ponikli na neuglednom maksimirskom stadionu koji vonja po znoju, dimu i urinu bezbroj generacije koje su gradile klub. 

Od ovih većih zvijezda jedini igrač koji se ne srami Dinama je onaj koji je došao sa Nou Campa, iz Barcelone. On nema taj malograđanski kompleks tako svojstven mnogim domaćim igračima pa i običnim ljudima koji često misle da više vrijede kao ljudi samo zato jer su promijenili lokaciju stanovanja i radno mjesto. Olmu nije ispod časti objaviti na Instagramu da gleda utakmicu Dinamo-Dragovoljac dok se neki drugi naši igrači zacrvene od neugodnosti kad im se spomene Dinamo. Šteta jer se klub mogao puno jače brendirati. 

Cudno kako ja kao navijac Osijeka shvacam....ili mozda nije cudno ipak

Ima li neka tema gdje ti ne osjetiš potrebu dati svoje viđenje? Pitanje je retoričko.

Koliko ja znam, Boban je u Celti shvatio da ga je vrijeme pregazilo, da su svi brzi i jaci od njega. Nije se htio sramotiti, biti na klupi i kupiti pare. Odmah je odustao. Za mene gospodski potez, kao i cijela njegova karijera.

Svjestan je da ne moze nista napraviti u Dinamu dok Mamici hendlaju dalje sve. Nadam se da će doći u Dinamo jednog dana, da vrati tu neku gospodštinu u klub. On i Šimić npr. 

Boban je doista legenda, ne samo Dinama, nego još više reprezentacije,a možda ponajviše AC Milana. Naravno i pravi športski ambasador, uzor mnogima u svakom smislu te riječi. No... čini mi se da se previše 'elitizirao'; on mi djeluje kao neki introvert, daleko iznad prosjeka društva iz kojeg je iznikao. Introvert, u smislu da zna tko je on, ne treba mu dodatna promocija, može biti zatvoren i ne znam što; možda ga je baš taj događaj od 13.V 1990. učinio takvim kakav je sada, jer je shvatio da je mogao vrlo lako loše završiti. S druge pak strane, to koliko se udaljio od običnog puka i "slizao" sa "svjetskim nogometnim glavešinama" - danas za mnoge naviječe ne djeluje nimalo privlačno; jednostavno čovjek stječe dojam da Zvone na obične "smrtnike" gleda s visoka. Koliko ima u tome istine, a koliko je sve to plod moje maštarije prosudite sami.