Razlika između Dinama i posebice Hajduka jest i u tome što Dinamo može "istrpiti" manje krize rezultata uzrokovane u ovom slučaju nešto slabijim vođenjem trenera, dok "južnjaci" (oprostite na izrazu) naprosto jedva čekaju smijeniti trenera - strpljenje je veoma bitno. Možda je upravo stvar u mentalitetu "južnjaka" koji se previše osobno užive u Hajduk, čak u neku ruku to je i stanje kontinuirane psihoze koja već traje desetljećima - kad se zareda par pobjeda, prebrzo se upada u delirij, a zatim "prdac u rosu". Dinamo naravno da ime i više nego dobru polaznu poziciju i "vjetar u leđa" (ne zbog braće Mamić, politike ili koje već čega) nego zbog kontinuiranog rada, organizacije, smislenosti da prepoznaju izazov i mnogo toga drugog što si konkurentni klubovi (pa i na žalost) ne mogu priuštiti. Lijepo je vidjeti Osijek i Rijeku kao zdravu konkurenciju, dapače upravo oni su iskoristili sve "po defaultu" slabosti Hajduka i pokazali kako Liga nije slaba i nezanimljiva, već dovoljno kvalitetna. Što se tiče navijača, a dijelom i BBB, oni su također (realno) svjesni (rezultatskih) mogućnosti kluba, no napominjem dovoljno razumni prepoznati što znači iznova graditi momčadski duh i sve "porođajne muke" koje proizlaze.