Maksimir
Tko hoće nađe način, tko neće nađe izliku.
Ovom vodstvu kluba savršeno odgovara da je Tomašević gradonačelnik, a Tomaševiću savršeno odgovara ovakav Dinamo.
Krenimo od pozicije gradonačelnika. Čovjek ima prioritete kakve ime i kakve je propagirao i to poštujem iako nije bio moj izbor. O temi Dinamovog stadiona je zauzeo poziciju jer su svi kandidati morali zauzeti nekakav stav po pitanju teme koja je dogurala do tog nivoa u kampanji. Lik nema veze sa sportom, Dinamo ga ne zanima i njemu je ustvari ta tema kao naručena da dodatno ispegla svoj imidž zagovornika neposredne demokracije i svrsta se uz dominantan medijski narativ da je Dinamo jedino i iskljucivo neka vrst Mordora. Uvjetuje zemljište demokratizacijom kluba i ne zeli da se lipa proracunskog novca poreznih obveznika utroši u Maksimir. Ako se mene pita, prema najvecem sportskom brandu grada bi se ipak moglo pokazati malo senzibiliteta.
Vodstvo ovog Dinama ne funkcionira po principu gdje će ovaj klub biti za 100 godina. Njima je bitno da se pedale vrte. Dinamo funkcionira kao državno poduzeće s velikom radnom zajednicom kakvu nema Manchester City. Ne treba ici u detalje zasto je to tako. U ovom Dinamu ima i puno toga dobrog i vrijednog i da se razumijemo to je naš klub. Kakav god da je. E sad gdje je štos. Ne propušta se prilika da se stadion proglasi ključnim strateškim projektom, ali to je sve ustvari tek alibi manevar kako bi se prstom moglo pokazati prema gradu koji neda zemljište. I tako se vrtimo u krug. Sezone se nižu, rezultat je tu. Još jedno pokriće. Jako dobro pokriće jer kako ćeš osporiti sportska ostvarenja kada su mjerljiva i egzaktna.
I to je sve ustvari očekivano. Po meni ključ problema leži u navijačima koji su također previše inertni i pasivni i fiksirani su na kratkoročne bitke i ukopavanja po ideološkom ključu tko je za mamica tko je protiv tko je suzdrzan i tako dalje i tako dalje. Upravo je izgradnja novog stadiona savršena tema da se apsolutno svi navijači Dinama, bez obzira na predznak, usuglase da se to mora odraditi. Jer realno da odem u DTSM ili među najokorjeli mamicevce ili među srednju struju, svi su svjesni da se to pitanje mora riješiti.
Po meni je jedini put okupljanje kritične mase i stavljanje pred gotov čin i ovu upravu kluba i gradonačelnika. Recept je jasan. Gospodo, obvezite se javno da ćete na račun opjevanih i dostupnih kreditnih linija i bez lipe poreznog novca građana izgraditi stadion u tom i tom roku i da vas vidimo. Ako je to stvarno najveci moguci prioritet eto vam prilike da se iskazete, a gradonačelniče naš novi mesijo povijest ce te pamtiti, a nisi utrošio ni lipe. Ukoliko se stadion ne sagradi, vodstvo kluba odlazi kao jedan od uvjeta tog fiktivnog ugovota grada i kluba. Nazovimo ga "sporazum o stadionu".
Kad bi samo zatomili mrvicu emocije i međusobna optuzivanja i okupili se oko ovog pitanja, doveli bi ih u situaciju da se stadion mora roditi. Ovako, čekaju nas godine mudrovanja bez ikakvog konkretnog rezultata. Nije do njih, do nas je. Skupi li se pred Maksimirom 50 tisuca ljudi sve se može promijeniti, a maske ce pasti pa cemo vidjeti kome je stalo do buducih generacija, a kome do brzog profita ili ako baš hoćete tko je borbu za demokratski Dinamo pretvorio u unosan biznis i zivi od nje.
Mi više nemamo vremena za gubljenje u lijecenje privincijskih kompleksa masovnim odlaskom na gostovanja. Kapa do poda svima sto putuje s klubom, ali ovo je sramota sto smo dopustili i koliko smo pasivni, kratkovidni i zavedeni.
