Ima tu sad dost filozofije, al naglasak bi zapravo trebo bit na terenu. Budžeti nisu bitni uopće, oni jedino dobro dođu poslije tekme da se sprdaš s bogatijima koje dobiješ.

A jedino šta je važno je izvedba na terenu. Ak igrači daju sve od sebe i igraju onak kak znaju, onda nije ni sramota izgubit ak naletiš na jačeg protivnika il slabijeg koji je imo odličan dan. Zato su i svi zavoljeli Bjelicu. Pod njim je borba uvijek bila na razini i vidio si da igrači daju svoj maksimum, a odluke trenera kvalitetno utječu na tijek tekme. Tad je puno lakše podnijet i poraze protiv Young Boysa doma il Viktorije vani jer znaš da je to bilo tu negdje na objektivnom vrhuncu naše momčadi.

Tekme protiv npr. Rapida il Šerifa vani se jednostavno ne uklapaju u tu priču jer su bile običan cirkus. I taktički i kvalitetom izvedbe momčadi. To je razina zbog koje mi prije Bjelice nismo mogli proć skupine koje nisu bile teže od onih koje su Bjelica i Mamić prošli.

Jučerašnja tekma protiv Rapida je recimo baš onakva kakve smo imali pod Bjelicom. Imo je i Mamić nemali broj takvih. Wolfsberger doma i Feyenoord vani se recimo mogu navest, a nisu se spominjale sad. To je standard na kojem se treba inzistirat i zato prolazak skupine nije nikakav veliki uspjeh. Nije Genk nikakav bauk. Ne bi nit treće mjesto bilo sramota, al cilj se mora postavit na gornju granicu, ne na donju jer tak nema napretka. A bez želje za napretkom vratili bi se u fazu učenja u kojoj je svaki bod bio super.

Ali ako zelis pocet cu postati sto se sve pisalo poslije YB i tog poraza sa Viktorijom. Konkretno ono sto ja zovem chercc i co.

Najgore i najruznije je bilo poslije Rosenborga vani kad smo remijem prosli dalje. Komentari su bili kao da smo izgubili 5-0.

Tako da mislim da krivo shvacate moju osobnu poantu. Da sve se ja to slazem s vama, ali mi imamo najgore navijace na svijetu koji seru cak i poslije pobjeda, tj. tad su najcesce tiho. Takvi su na forumu, a na stadionu ima jos gorih. Zato i imamo toliko malo gledatelja.

Zagrepcane je gotovo nemoguce zapaliti jer su ionako najinertniji grad na svijetu, ali zato im je super lagano srat po svemu.

Da li se recimo mozemo sloziti da, ako ne budu sjekire padale, Dinamo sa Genkom sad zasluzuje barem 20 000 gledatelja ? Kljucna utakmica skupine. Dobro se igra, zanimljivo u najmanju ruku. U prvom dvoboju smo ih razbili. Igra se sa bogatijima od nas. Moguce novo prezimljavanje u EL, cak 3. u 4 godine poslije 50 godina debakla za debaklom.

A znas koliko ce bit ljudi ? Mozda 10 000.

Zato ti se meni gadi kad mi pisemo "mi smo Dinamo, mi moramo nabit sve, WH, Tottenham, Atalantu", ili kao sto je chercc sam napisao- moramo ici na osvajanje EL ("korak dalje da citiram). Ne, ne bi mene to smetalo da poslije normalnih poraza ne krene raspasoj, ali itekako me smeta kad stavljas bolesno nerealna ocekivanja i onda kad izgubis sa WH krene brutalna pljuvacina. Meni se taj dio gadi.

U tom kontekstu euforijasi sa juga su bolji, jer oni bar znaju uzivat u nogometu kad ih, vrlo rijetko, ide. Zagrepcani i dinamovi navijaci seru na najjace kad je lose (kao i hajdukovci), ali kad je dobro onda se ili sere ili "to je normalan dan".

Vecu euforiju ovi dole sad imaju jer su juniori dobili nekakvu vukojebinu iz Minska, nego sto cemo mi imat kad prezimimo. Ajmo se zapitati o tome malo.

Meni je potpuno nejasno da ima jalnih i nezadovoljnih ljudi nakon jučerašnje tekme.
Alo ljudi, pa šta ste vi sebi zabrijali?

Daj uzmite u kontekst širu sliku : 
- kadar Dinama
- formu pojedinaca
- kvalitetu trenera
- protivnika

Jučerašnji rezultat i igra su bili itekako na razini velikog plusa i pokazatelj da ova momčad može, kada se određene kockice poslože. Ali nešto se pita i protivnika, njihovu formu, njihov kadar, itd. 

A jučerašnja tekma je bila posebna i zbog BBBa koji su lijepu priču napravili, došli u ogromnom broju i sigurno svojom energijom pridonijeli pobjedi i nastupu igrača.
#pozitiva ljudi moji! 

Kad se već priča o Bjelici, iako ga puno poštujem, na pamet mi pada utakmica protiv Atalante na San Siru koja je bas odigrana beskrvno i palo se bez ispaljenog metka. Jasno da ih nećeš dvaput natrpat 4-0 ali opet trebalo se bar nešto pokazat u uzvratu. Možda je utjecala činjenica da je to bilo nakon one tragedije sa Šerifom pa se nisu uspjeli mentalno dic nakon toga, ne znam. Uglavnom bilo je i pod Bjelicom utakmica u koje se ušlo luzerski.

Izete sjaši

Znamo mi sebe kao narod često precjenjivati, ali isto tako znamo se i podcjenjivati, pa onda neke rezultate proglašavamo povijesnim uspjesima i senzacijama, iako oni to nisu. Konkretno, kad je o Dinamu riječ, mi govorimo o klubu iz milijunskog glavnog grada države koja je iznimno uspješna u nogometu. Recimo kako u ovoj konstalaciji snaga koja trenutno vlada u europskom klupskom nogometu Dinamo jako teško može ući u četvrtfinale Lige prvake (to bio onda stvarno bilo veliko iznenađenje) ili, bubam, polufinale Europske lige, ali sve ispod toga je itekako dohvatljivo.  Ne može se to, naravno, postaviti kao neki cilj i ne mogu se takvi rezultati ponavljati iz godinu u godinu, no da ih treba prikazivati kao veliki uspjeh, ne treba.

Dinamo, po meni, ne gledajući nužno ovu aktualnu momčad, nego klub općenito, pod normalno bi trebao uzeti, recimo, plasman u Ligu prvaka i borbu za treće, možda i drugo mjesto u skupini (to, naravno, dosta ovisi o ždrijebu) ili prolazak skupine u Europskoj ligi. Isto tako, nerealno je očekivati da Dinamo pobjeđuje klubove poput Tottenhama redovito, ali da s vremena na vrijeme ubilježi i takav skalp, nije nešto što bi se trebalo smatrati senzacijom. To je iznenađenje i ništa više od toga. Kad pogledamo koji sve klubovi prezimljuju u Europi i ostvaruju zapažene rezultate, vidjet ćemo da tu ima dosta klubova koji nisu ništa veći i značajniji od Dinama, dapače.

Razlozi stvaranja euforije nakon Dinamovih pobjeda u Europi protiv protivnika tipa Rapid ili  Genk vjerojatno leže u onim godinama neuspjeha u kojima se potenciralo to „europsko prokletstvo“, pa sad nešto što bi trebalo biti normalno izgleda kao velebni uspjeh. Ono prije nije bilo normalno, nije normalno da klub takvog renomea iz grada kao što je Zagreb godinama ne može ništa značajnije napraviti u Europi, dok neke druge puno manje momčadi to mogu. Ovo sad je puno bliže onome što bi Dinamo trebao biti.

Izete, stvarno ne vidim smisao da se neko opterećuje time šta pišu drugi i činjenicom da ljudi imaju više toga za reć kad se izgubi nego kad se pobijedi.

Nema smisla i potrebe prozivat nikog. Nek svako piše šta oće, a ko se ne slaže s njima može pokrenut raspravu i probat iz razuvjerit, ipak je ovo forum.

A posjeta je već prožvakana tema.