Vidim tu ovih dana pisalo se o danima kad se klub zvao NK Croatia. Grbovi mi nisu bili nešto posebno, ali treba se priznati da su to bili pokušaji da se ime Croatije etablira na međunarodnoj sceni u doba kad je to malim običnim ljudima budilo osjećaje ponosa, hrabrosti, zajedništva, rodoljublja... Tuđmanu i Canjugi treba odati priznanje što su dignuli klub, ali ipak je ostao nekako gorak osjećaj da je mnogo toga vođeno na uštrb drugih klubova, naročito Hajduka i Zagreba, ali jedne godine i Varteksa koji su uistinu imali odlične timove. Nečasnih radnji također je bilo, no sjećajući se zanosa koje su budile nogometne utakmice, možemo reći da je to doista bilo doba koje je nudilo puno optimizma, prosperiteta, očekivanja... Vrhunac se zbio 1998., ali čarolija tog vremena polako se počela topiti. Danas se sa sjetom prisjećam te Croatije čiji su grb s ponosom nosili igrači poput Marića, Šimića, Viduke, G. Jurića, Krznara, Cvitanovića i naravno Prosinečkog + legendarni Cico, kasnije Otto na klupi. Neponovljivo.