Izvana skoro pa idila, iznutra drama. Iako su u Plavim salonima ovih dana željeli ostaviti dojam mira i spokoja, iza maksimirskih zidina opasno je kuhalo. eksplodiralo je današnjim priopćenjem. Što se to događa u Dinamu i oko njega?

Najkraće, u punom je jeku bitka za prijestolje. Ovaj tekst već se nekoliko dana kiselio u ladici. Čekao sam pravi trenutak za objavu. Naime, s mnogih strana stizale su mi informacije da se u Maksimiru događaju tektonski poremećaji. Mislim na upravljanje klubom.

Odavno već pišem da se moć Zdravka Mamića polako topi i da je samo pitanje vremena kad će mu na crtu izaći ozbiljan izazivač. Dok je glavni šef u egzilu, miševi su uporno grickali admiralsku palubu sa svih strana.

Kako to obično biva, sve je bilo pod kontrolom dok neki od njih nisu toliko ojačali da im je palo na pamet kako bi isprva mogli odgristi dobar dio kolača, a potom i preuzeti čelnu poziciju.

Očito je da je u tijeku redefiniranje podijele moći. Izazivačka strana toliko je ojačala da se usuđuje prema van slati poruke koje do prije godinu ili dvije nije smjela ni pomisliti.

Primjerice, još prije dva-tri mjeseca nogometnim kuloarima prostrujale su „šokantne“ rečenice da se u Dinamu više ne upravlja na daljinski upravljač i da klub više ne ovisi o volji jednog čovjeka. Prikupljene informacije iz više izvora i događaji na terenu govore mi da Mamić već neko vrijeme više nije apsolutni šef Dinama. Točnije rečeno, maksimirskim klubom upravljaju dvije frakcije.

Otvoreni sukob

Jedna je okupljena oko bjegunca od hrvatskog pravosuđa i dugogodišnjeg neprikosnovenoga šefa Zdravko Mamić, a drugu predvodi Krešimir Antolić, član Uprave koji se ubrzano izdiže u hijerarhiji i čini se da je toliko ojačao da se može otvoreno usprotiviti Mamiću.

Kako rekoh, tihi rat za modro žezlo i dijademu traje već duže vrijeme, nije to ništa novo, no tek u zadnje vrijeme polako se otkrivaju karte. Posljednja slavodobitna Mamićeva objava iz BiH i njegovo napadno rikanje kako je upravo on doveo Petra Bočkaja te brzopotezni odgovor Dinamove Uprave, sugeriraju kako dugo skrivani sukob ulazi u fazu otvorene konfrontacije.

Da Mamić više ne može nametati svoja rješenja kako hoće, najbolje govori rasplet priče s nesuđenim sportskim direktorom Romeom Jozakom i trenerom Sergejom Jakirevićem. Iza kulisa događalo se svašta, a vani su izašle tek natuknice.

Ako pogledate što su obojica izjavljivali, posve je jasno da su svoje nesuđene angažmane dogovorili na audijenciji u Međugorju. Pojedini mediji već su ih proglasili novim Dinamovim stručnjacima, pogotovo Jozaka, a onda se dogodio, najviše za neupućene promatrače, iznenađujući preokret.

Gotova stvar preko noći je postala veresija. Uslijedila su nemušta i nelogična objašnjenja zbog čega je došlo do kopernikanskog obrata, a u biti ključan razlog je samo jedan: Mamićeve naredbe odbile su se od zidina kancelarija Dinamove Uprave. Prema svemu sudeći, Antolić je bio glavni inicijator spuštanju rampe Mamićevim izabranicima, što je navodno jako uzrujalo nekoć neprikosnovenog šefa.

Upravo je to razlog koji je isprovocirao Mamića da tako napadno objavi da je baš on doveo Bočkaja. Jer očito se pobojao da bi nakon tih odbijanaca mnogi mogli posumnjati da rapidno gubi na značaju.

Oduvijek mu je bilo jako važno da svima da do znanja kako i dalje vedri i oblači maksimirskim klubom. I kad je bio na vrhuncu moći, Mamić se iz petnih žila trudio ostaviti dojam da je moćniji nego što zapravo jest.

To je dobro poznata taktika zastrašivanja potencijalnih izazivača. Sad kad mu moć kopni, trudi se još više. Jako dobro zna koliko je važna manipulacija percepcijom stvarnosti da bi se moć što čvršće i lakše održala.

Jer nije bitno što je istina, nego što ljudi misle da je istina. Prastara tehnika vladanja koju je socijalno jako inteligentni Mamić usavršio bolje od mnogih domaćih političara.

Krešimir Antolić glavni suparnik

No koliko god tko bio moćan i jak, ničija nije gorjela do zore. Što je dulje izvan Zagreba, uzde mu sve više klize iz ruku, a Krešimir Antolić i njegova ekipa sve više jačaju. S mnogih strana dolazile su informacije da Antolić polako preuzima glavnu riječ u maksimirskom klubu, a da Mamić sve više sumnja, no u isto vrijeme se i povlači. Zna da nije baš u bajnoj situaciji da otvoreno zarati.

Dugo su obojica nasmiješeno taktizirali, nije bilo otvorenih napada, uglavnom se sve pometalo pod tepih, ali čini se da taj tinjajući sukob ulazi u sve otvoreniju bitku. Kada izazivač osjeti da je dovoljno ojačao, obično uslijedi bacanje rukavice u lice aktualnom prvaku.

Teško je reći kada bi mogao uslijediti rasplet situacije, o tome će ponajviše ovisiti koliko je Mamić spreman popustiti, a zasad se čini da dosta popušta, vjerojatno iz taktičkih razloga.

Novi predsjednik Uprave?

Ipak, ako želi dugoročno zadržati barem dio utjecaja, zna da ne može popuštati u nedogled jer će na kraju izgubiti sve. I upravljanje klubom i monopol na transfere. U takvim obračunima popuštanje je obično znak slabosti i suparnik to brzo nanjuši. Čista psihologija.

Uskoro bi se mogla podići još veća prašina u Maksimiru. Postoje indicije da bi se mogao birati novi predsjednik Uprave. Koliko je Antolić ojačao govore i sve glasnije spekulacije da je najozbiljniji kandidat. Ako dođe do predsjedničke borbe, ishod utrke bit će najbolji pokazatelj odnosa moći.

Kako god, priopćenje Dinamove Uprave jasno govori da su odlučili propeti se na zadnje noge i javno progovoriti o onome o čemu se u kuloarima već mjesecima šuška.