VICE KARIN,XAVICE:
Trener Dinama odlučio je ponovno ostaviti Ljubičića na boku, što je značilo da će u sredini terena igrati Luka Ivanušec, Arijan Ademi i Martin Baturina. Bilo je upitno koliko takva sredina može odgovoriti na obrambene zahtjeve, a posebno je neobična bila Čačićeva odluka da takvu momčad povuče u srednji blok.
Doduše, pokazalo se kako je Dinamo imao puno bolji plan nego u Norveškoj. Branio se u uskih 4-4-2, a Petković i Baturina su uskim postavljanjem zatvarali dotok lopte od stopera prema zadnjem veznom i ključnom igraču Bodoa u toj fazi igre, Hagenu.
Time Bodo više nije imao u otvaranju napada višak 3 na 2, koji je na domaćem terenu lagano koristio da kontrolira tempo susreta. Skoro sav posjed koji je imao u toj fazi utakmice bio je u neaktivnim zonama, daleko od pozicija koje su opasne.
Prema naprijed je Dinamov plan bio jednostavan i sjajno je koristio visoko postavljenu zadnju liniju gostiju. Petković nije samo zabio golčinu nego je ostavljao i spuštao lopte suigračima kao u najboljim danima te stalno otvarao prostor Oršiću i Špikiću da dijagonalno napadaju gol.
U periodu između 45. i 60. minute Dinamo je već očigledno povukao linije barem 15 metara unazad. Bodo je u takvoj situaciji lakše loptom dolazio do krila koja su Ljubičiću i Ristovskom radila velike probleme.
Normalno je da momčad koja stiže zaostatak preuzme inicijativu, ali kontrast između dva poluvremena teško je objašnjiv. U drugom je Bodo imao 67% posjeda, osam udaraca prema golu, dao je gol te imao još jednu veliku i dvije vrlo dobre šanse.
Čačić je u čitavom tom periodu povukao nekoliko vrlo čudnih poteza. Umjesto prijeko potrebnog igrača više u sredini terena, u svim zamjenama samo su se mijenjala imena na identičnim pozicijama, kao da je problem u kondiciji, a ne u sustavu.
Zamjene su bile i loše tempirane. Odradio ih je četiri u tri prekida, čime je izgubio pravo da napravi petu zamjenu sve do isteka 90 minuta. Ademijevom ozljedom Dinamo je praktički zadnjih 15 ili 20 minuta igrao s igračem manje jer je njegov trener napravio tehničku grešku.
Nakon susreta je Čačić bio dosta tajnovit. Rekao je kako je većina zamjena bila posljedica problema koji nije htio navesti ni objasniti. Teško da je riječ o umoru jer Dinamo stalno rotira i uvijek ima potrebnu razinu svježine.
Nije poznato ni je li riječ o ozljedama, ali od pet dostupnih zamjena Čačić je morao naći barem jednu da pomogne iscrpljenom Ademiju i Ivanušecu, koje je suparnik stalno opterećivao dodatnim veznjakom ili povlačenjem devetke u njihovu zonu.
Drmić je dokaz Dinamove moći
Uoči produžetka Čačić je konačno povukao pravi potez. Momčad je prešla na 3-5-2, a dodatnim stoperom dobio je igrača više za iznošenje lopte te mogućnost da agresivnijim iskakanjem pomažu veznom redu.
Dojam je bio da se ide prema penalima, ali onda se ukazao igrač s brojem 18. Najprije je s igračem na leđima odigrao fantastičnu dijagonalu kroz obranu i gurnuo Emrelija u matnu situaciju, a onda je još stigao i ispraviti njegovu grešku i zabiti gol.
Za 4:1 je išao driblati golmana, a onda je spretno i sretno asistirao Bočkaju za kraj priče. Sama činjenica da Dinamo takvog igrača, koji je lani utrpao 21 prvenstveni gol, a ne računajući pogotke iz penala, to je najviše u ligi, može držati na klupi 82 minute govori koliko je ova momčad moćna.
Uz ozljede dvaju prvih stopera (Josipa Šutala i Theophile-Catherinea), uz suspendiranog jedinog igrača za kojeg nema zamjenu (Mišić), uz nekoliko prisilnih zamjena i uz 45 minuta potpunog kaosa i pada, Dinamo je ušao u Ligu prvaka.
Ova momčad ima nevjerojatnu kvalitetu za rang kvalifikacija, a uspješne europske epizode već nekoliko godina učinile su je rutinerom. U šest utakmica koje je dosad odigrala u Europi, 15 puta je izgledala kao da je na rubu, ali baš svaki put je mirne glave sačuvala svoje mjesto među elitom.
