Ljubičić na beku ne valja, vidjeli smo mnogo puta kako defanzivno ispada i kako protivnici prolaze kao da ga nema. On jedino može odigrati wingbeka u 3-5-2 formaciji (zapravo 5-3-2) kad Dinamo igra bunkerčinu kao npr. protiv Chelsea na Maksimiru. U toj formaciji su svi zbijeni na svojih 25 metara, lijevi stoper čuva leđa Ljubičiću i sve se odvija na vrlo malom prostoru. Čim je Ljubičić kao klasični bek na širokom prostoru eto velikih problema. Prema nazad curi a prema naprijed ne donosi skoro ništa. Znači bek realno nije, nisu džabe svi zazivali dovođenje lijevog beka.
Kao veznjak Ljubičić je igrao pripreme i pokoju utakmicu HNL-a. Na pripremama je bio dobar ali tu se igralo protiv slovenskih drugoligaša i to nije mjerilo. U HNL-u je odigrao dobro protiv Belupa u onoj pobjedi 5-1. Još je par puta igrao tu poziciju i nije bio loš ali nije bio ni posebno dobar. Sve što je pokazao je bilo apsolutno nedovoljno da bi iz sastava izbacio Mišića, Ivanušeca, Ademija, Baturinu pa čak i Bulata kad se ovaj oporavi i uđe u formu. Ne zaboravimo da je Bulat jedan od većih hrvatskih talenata i da je sa 18 godina nosio onaj Šibenik koji je bio hit lige i koji je prvi put u povijesti pobijedio Dinama na Maksimiru.
Znači ja Ljubičića vidim kao Franjića broj 2. Na nijednoj poziciji nije prve opcija ali može igrati sve i zahvaljujući izostancima i ozljedama drugih igrača krpat će mnogo pozicija, od beka, šestice pa do osmice. Očekivao sam više od njega jer se prije dolaska čak spominjao u kontekstu austrijske i hrvatske reprezentacije, mislio sam da će biti nositelj igre Dinama ali i ovako je ok, može pokriti više pozicija, borben je i čini se dobar za atmosferu u svlačionici.
