Ima svakakvog smeća na ovom svijetu, ali kad govorimo o ljudskom smeću - ne znam za veće od Rožića. Možda se varam, možda postoji, ali nisam još čuo za njega.
I to ne otpad, jer od otpada se svašta može i napraviti, reciklirati, možeš ga iskoristiti za nešto. Taj čovjek je baš smeće, ono koje se brzo usmrdi pa ga odmah moraš izbaciti iz stana. Onu izjavu o njegovom Dinamu i nek si Dinamovci osnuju svoj Dinamo čak i da stavimo na stranu, što misliti o čovjeku koji se uključi u politiku kao član liberalne stranke, onda ju napusti i ode u radikalno nacionalističku stranku, a onda napusti i nju te ode u stranku lijevog centra, da bi na kraju završio u nekom raspadnutom pravaškom bloku? Mediji su napisali knjižurine o žetončićima, a ovaj lik je primjer najgoreg mogućeg žetonarenja koje je viđeno. Mamića još donekle mogu i razumjeti, on je klasični mafijaš: neuko a sposobno dijete iz sirote obitelji, cijepljeno od kućnog odgoja, obraza i morala, s namerom dođoh u veliki grad, koje je u stanju - kao u onoj afričkoj poslovici - spaliti selo da se ugrije; ali ovaj je rođeni Zagrepčanin, fakultetski obrazovan, inženjer - a deset puta je ljigaviji od Mamića baš zato što pada puno niže za puno manje.
Fuj, gnome gadljivi.
[uredio Bosskovitz - 02. siječnja 2023. u 21:17]
