Kaže Čač da ste razmaženi jer očekujete pobjedu u svakoj utakmici...eto, sad ste dobili svoje, tko je vidio očekivati da ekipa koja puca na grupe LP pobjedi dojučerašnieg drugoligaša, očito je vrijeme da se ovakve predstave i rezultati počnu shvaćati kao nešto sasvim normalno.

Krznar je podnio ostavku kad je vidio da ne ide, ovaj se neće dati bez borbe.

Ili će ih ova blamaža sve dobro protrest i zgazit će Ludogorets ili je Čač bivši drugu nedjelju.

Čini se da nije stvar u nedostatku motivacije ili lošoj atmosferi unutar svlačionice pa da mogu igrači preko noći skupit glave, raščistit što se ima raščistit i onda par dana poslije odigrat kao prava ekipa koja je rang lige prvaka.

Meni ovo sve djeluje kao da se ništa ne radi na treninzima. Igrači vole Čačića kao što mala djeca u školi najviše vole profesora kod kojeg se ništa ne radi i koji ih umjesto održavanja školskog sata pusti da se igraju. Nitko od igrača ne djeluje spreman. Bočkaj je i debel i mršav u isto vrijeme ali u svakom slučaju nikad nije bio u gorem fizičkom stanju. Pa Čačić bi ga sa svojih 67 godina pobijedio u utrci na 50 metara. Ivanušeca već mjesecima nakon ozljede ne uspijevaju vratiti ni blizu fizičkom stanju u kakvom je bio prije ozljede. Emreli je ozlijeđen svako drugi vikend. Nešto tu nije u redu. Treba vidjeti treninge i radi li se tu uopće išta. 

A na terenu...uzme se lopta, prilika za kontru, 7 igrača Dinama šeta 20 metara od svog gola i onda Mišić nabije dugu prema Petkoviću i to je to. Kada se u fazi napada izgubi lopta onda polovina igrača ostane šetati ispred protivničkog gola. Dinamovi igrači uopće više ne sprintaju.

Faza obrane je kriminalna, Dinamo primi gol na svakoj utakmici. Protivnik ne mora ništa ni odigrati nego je dovoljno da pravocrtno kroz sredinu ili po krilu (po izboru) dođe na 20 metara od Dinamovog gola. Dinamo se tek tada (20 m od svog gola) počne nevješto braniti. Pressing ne postoji, ove ga sezone još nismo vidjeli. Neki su nas uvjeravali da se može igrati moderni nogomet bez postojanja pressinga. Može ali to je nogomet iz 80-ih kakav Dinamo i igra pod Čačićem. Koliko je Čačić izgubljen i očajan najbolje govori to da on na skoro svakoj utakmici radi rane zamjene. Uvijek na poluvremenu (nekad i ranije) netko leti iz igre. To govori da je Čačić svjestan da mnogo toga ne štima ali on tu očiti ne može ništa strukturalno promijeniti jer je igra očajna već predugo i ne mijenja se nabolje. 

dragi prijatelju, raznorazne struje žele uništiti klub. Znaš zašto? Jer ga lakše mogu kompletno zauzeti. Dionice, govorim figurativno ali usporedbe sa nekretninom ili dionicama. Pa kupuješ li ti tenisice ili dobru košulju kad je ona 650 kuna, ili čekaš povoljan trenutak kad cijena padne na 120. Na koji foru je Međugorac došao. Kad je Dinamo bio ono sto je danas Cibona, na dnu. 
 Ruši se klub, kome to nije jasno. Neka se zapita zašto igramo nogomet iz 80ih. Zašto nam je scout služba nepostojana? Pojačanja su tu, a mi gori nego ikad. Nema automatizma, nema igre. Tuga, jad i čemer. Razbolit će me moj Dinamo opet..

Znači, netko nas sabotira? Ja glasam za masone.

Možda je isti od odlaska Mayera inače uz Pomsa najkvalitetniji član bjeličina tima uključujući i Nenada, pod njim su izgledali puno spremnije i dozvolili bi šansu dvije na utakmici, jasne su bile obrambene zone presinga, razumijem da je ova ekipa za klasu lošija što zbog motiva što zbog odlaska najboljih igrača ali ni ove ni prošle godine dinamo ne izgleda dobro

Još smo najbolje izgledali kod Krznara,imali po 20 udaraca na gol 10 šansi,a primali eurogolove.Jedino nas je Sherif razmonitrao.Juče Varaždin ima više udaraca na gol,a penzioner kaže da smo razmaženi

I Varaždincima i Dinamovcima treba odati poštovanje jer nije lako igrati pod teškim uvjetima velike vrućine te kad treba veoma paziti na očuvanju fizičke spreme i kondicije igrača. U takvim okolnostima ni igra nije mogla biti značajnije bolja. Dinamo je u mislima za predstojeću uzvratnu utakmicu protiv Ludogoreca stoga ne treba čuditi ni pokoji kiks protiv "slabijih" protivnika. Mislim da Dinamu sezona neće biti laka, u HNL-u imamo Hajduk koji je u velikom usponu forme zahvaljujući Dambrauskasu, odnosno činjenici da su napokon u Splitu progledali i odlučili se za dugoročno trenersko rješenje, bez smjene nakon loših igara i rezultata (a bilo ih je). Jasno je da će Dinamu i prvi dio ove sezone biti up-down, ali treba se pouzdati u iskustvo trenera, bez obzira na prozivke