Sve je vjerojatno rečeno ali moja tri centa:

1. Govorio sam puno protiv Čačićeve igre, uglavnom argumentirano, no rekao sam i da me može razuvjeriti u LP. Gospodski se posipam pepelom, ovo jučer je taktički odlično odrađeno s njegove strane. Pomalo nevjerojatno, ali čovjek se promijenio u kasnim godinama, nije više toliko tvrdoglav, ne znam je li to do utjecaja ljudi oko njega ili njega samog ali za ovo jučer - svaka čast.

2. U seriji šokantnih pohvala, svaka čast i upravi kluba ili kome god a da je odgovoran za ulazak na tribine. Nakon onog neljudskog kaosa koji je skoro eskalirao u fizički sukob protiv Boda, kad smo 45 minuta ulazili na sjevernu tribinu, jučer je taj ulazak bio bolje organiziran: prva ograda na kojoj su preusmjeravali ekipu za Sjever Gore na druge ulaze, interventna koja je preusmjeravala unutar ograda ljude na ulaze s manjom gužvom i vidljivo više zaštitara na kontroli. Kritike su očito urodile plodom i ovo je bilo za svaku pohvalu.

3. Svi hvale atmosferu i zaista je bila vrhunska, jedno od najboljih glasovnih izdanja Sjevera koja pamtim, a viđao sam počesto i Zapad da stoji. No meni pada na pamet nešto drugo, a najbolje bih to definirao kao - sinergija terena i tribina. Igrači i Sjever su kao jedno. Vidi se da im pomaže, vidi se da im treba i onda ljudi na tribini dobiju osjećaj kao da smo svi jedan tim i kao da se i mi zaista borimo protiv protivnika. Vidjelo se par puta da je neki igrač umoran pa krene jači intenzitet pjesme i on izvuče neke dodatne atome snage, isto tako na tribini promukli ljudi, ali vidiš da u 95. minuti igrač trči u šprint i onda daš iz grla one zadnje krikove jer ako se on tako bori na terenu, i ti se bori na tribini. Ne sjećam se da je ikada Dinamo to imao kao jučer, odnosno ovih sezona. 

Svaka čast svima, predivno je biti Dinamovac. Ne bih bio ja da ne spomenem: nadam se da će i ovakve stvari pomoći tome da se približimo gradnji novog stadiona. Ona atmosfera od jučer da je na zatvorenom stadionu s 10-ak tisuća ljudi više i tribinama do terena - mislim da ne pretjerujem kad kažem da bi bio najzajebaniji gostujući teren u LP.

EDIT: I da, zaboravio sam. Oršić je živuća legenda kluba. Takvih je jako malo kroz povijest, a mi smo u eri dvojice u istom trenutku (uz Ademija). Ne samo kvaliteta na terenu koju Mislav redovito isporučuje nego ta iskrena ljubav prema klubu, skromnost, predanost... hvala mu, to je jedino što mogu reći.