Tu je ili nešto krivo preneseno ili se on nespretno izrazio - nema šanse da bi bilo kome UEFA toliko financirala infrastrukturu...
Uostalom, nije teško isceprkati tekst o tome kako su građene Stožice u Ljubljani, evo dijela teksta iz 2011., razgovor s tadašnjim gradonačelnikom:
“Odlučili smo da privatni partner dobiva mogućnost izgradnje trgovačkog centra na 90.000 kvadrata i podzemne garaže s 2500 parkirališnih mjesta. Nama mora isprojektirati, ishoditi građevinsku dozvolu i sagraditi stadion s 16.000 sjedala i dvoranu s 12.500 sjedala te 1300 parkirališnih mjesta. U natječaju je jasno pisalo da, čim dvorana i stadion budu sagrađeni, njihov stopostotni vlasnik postaje Grad Ljubljana. Također u gradsko vlasništvo ulazi park i 1300 parkirnih mjesta u garaži. Njihov je trgovački centar i 2500 mjesta u garaži. Uvjeren sam da će to biti najuspješniji shopping mall u ovoj regiji, a mislim da nešto znam o trgovini. U konačnici je Grep uložio 81 milijun eura, a grad 38 milijuna eura za stadion, dvoranu i 1300 parkirališnih mjesta.
U tih 38 milijuna treba uračunati i 9 i pol milijuna eura koje smo dobili od Europske Unije i 4 milijuna eura koliko je dalo državno poduzeće za ceste DARS“, kaže gradonačelnik dodajući kako je Grad svoje platio iz gradskog proračuna koji godišnje iznosi oko 300 milijuna eura, što je triput manje od zagrebačkog. Uime grada kao vlasnika dvoranom i stadionom upravlja gradsko poduzeće Zavod Tivoli. “Tražili smo privatnog partnera koji za svoju ponudu ima bankovno jamstvo od milijun eura. U fazi izgradnje privatnom partneru smo dali 51 posto cijelog projekta. Da je grad imao više od 50 posto udjela za vrijeme gradnje, morali bismo za svako naručivanje radova raspisivati javni natječaj, a u tom bi slučaju gradnja trajala više od pet godina. Ovako smo realizaciju prepustili privatnom partneru, tvrtki Grep, ali smo mi vodili glavnu riječ u odlučivanju jer su u odboru bila 3 člana iz Grada i dva iz Grepa. Osim slovenskog Grepa, na natječaj se javila i nizozemska tvrtka Multi Development čije je ponuda bila daleko nepovoljnija. Građevinska dozvola je izdana 2008., a 16. ožujka 2009. počela je gradnja”, objašnjava Jankovič financijsku konstrukciju najvećeg građevinskog projekta u Sloveniji u posljednjih nekoliko godina.
“Nigdje na svijetu nema dvorane i stadiona koji svom vlasniku donose profit. Zato nam sport mora biti na prvom mjestu. Ako je za neki datum zakazana neka važna utakmica, onda nema šanse da se tog dana dvorana iznajmi za koncert. Sportski klubovi plaćaju najam dvorane po simboličnim cijenama, a za ostala događanja vrijedi komercijalna cijena od oko 35.000 eura po večeri. Isto vrijedi i za stadion. U prva četiri mjeseca dvorana je ugostila 300.000 posjetitelja, što je jako dobra posjećenost. Imala je 37 sportskih i drugih događaja. Ljubljana je dobila novi brend. Zaradom od iznajmljivanja za koncerte i druge komercijalne sadržaje uspijevamo pokriti troškove održavanja. U gradskom proračunu smo za održavanje Stožica predvidjeli 1,8 milijuna eura, ali mislim da taj novac nećemo trebati.
Organizatore koncerata i drugih manifestacija ne trebamo zvati jer nam sami dolaze. Nismo mogli ni sanjati da će biti takav interes”, govori Jankovič.
“Mi smo spremni svakome predstaviti svoj model financiranja i funkcioniranja. Već su nas oko toga zvali neki europski gradovi kojima smo održali predavanja o javno-privatnom partnerstvu. Bili su već kod nas i Mađari, Rusi, Luksemburžani…