https://telesport.telegram.hr/analize/dinamova-propustena-prilika/
Čačićeva odluka da ne odbaci sve elemente sustava koji je igrao prošlog tjedna bila je logična jer su neke stvari u fazi obrane funkcionirale jako dobro zahvaljujući tome što je Red Bull napadao u formaciji s rombom u sredini terena i dvojicom napadača.
Red Bull ne nudi opasnost s krila. Stoperi su na sebi imaju Benjamina Šeška i Noaha Okafora kao klasične napadače, Luka Sučić, Nicolas Seiwald i Maurits Kjærgaard napadaju iz centralnih zona, ali prostor koji je na slici gore označen žutom bojom je u pravilu slobodan i popunjava ga tek Ulmer kad se s pozicije lijevog beka priključi završnici napada. Iz te je perspektive sasvim logično da se Ristovski uvlačio u sredinu kao treći stoper. Špikić (označen strelicom) je bio zadužen za kontrolu Ulmerovih dolazaka u napad, a Ristovski je pomagao Šutalu i Dini Periću kako bi Dinamo imao brojčanu prednost protiv suparničkih napadača. Glavna opasnost je dolazila iz sredine i racionalno je bilo pojačati tu zonu zadržavanjem elemenata obrane s trojicom stopera do koje se dolazilo povlačenjem Ristovskog s boka, gdje je manja opasnost.
Napad preko boka
Međutim, Čačić je promijenio plan napada u odnosu na utakmicu u Salzburgu i Dinamo je većinu vremena igrao u formaciji 4-3-3. Ideja više nije bila ostaviti Oršića blizu centralnog napadača i dugom loptom tražiti Petkovića koji će nakon duela spustiti loptu na koju će Oršić natrčati, kao što je to napravio protiv Chelseaja i toliko puta ranije. Čačić je shvatio da je pogriješio i da to neće funkcionirati protiv ovakvog Red Bulla koji ima sjajnu kontrolu drugih lopti i koji nevjerojatno dobro trči u obrambenu tranziciju.
Čačić je ovaj put fokus s okomite lopte na Petkovića koju on odlaže suigračima prebacio na napad preko bočnih pozicija.
Red Bull nema krilne igrače. Nema nekoga tko će pratiti Ristovskog i Ljubičića kad odu visoko. Matthias Jaissle je rombom potpuno blokirao sredinu, zagušio Luku Ivanušeca i oduzeo Dinamu prostor između linija. Vidimo na slici koliko je tu malo prostora i koliko je teško u ovim uvjetima organizirati napad kroz sredinu. Ali to dolazi na naplatu preko Ristovskog i Ljubičića, jer neće Šeško i Okafor pratiti suparničke bočne igrače kao je to na suprotnoj strani radio Špikić. Oni su napadači, ostaju visoko i čekaju poziciju za kontru, ne prelaze 50 metara kako bi spriječili Ristovskog da ubaci loptu.
Dinamo je imao 24 centaršuta. Ristovski tri ključna dodavanja, Robert Ljubičić jedno, a Špikić i Oršić su četiri puta predriblali suparnike. Onih 50-ak minuta utakmice u kojima je Dinamo dominirao, dominirao je zbog toga što je kontrolirao bočne zone. Može se uputiti kritika da je dobar dio centaršutova bio loše izveden i da je možda bilo razumno Petru Bočkaju dati više od 10 minuta i staviti ga na lijevi bok jer bolje ubacuje loptu od Ljubičića, a ta pozicija nije obrambeno toliko opterećena kao ona desno gdje je Ristovski pomagao Šutalu. Može se uputiti kritika da je često bilo premalo meta u kaznenom prostoru i da je suprotni bek nedovoljno često ulazio zatvoriti drugu stativu. Može se naći i zamjerka oko toga koliko su često bek i krilo surađivali kada su imali dva-na-jedan sa suparničkim bekom.
Međutim, na temelju viška u bočnim zonama Dinamo je imao fazu potpune dominacije utakmicom. Nije uvijek materijalizirao tu prednost u samoj završnici, ali ona mu je omogućavala prijenos lopte na suparničku polovicu, stvaranje pritiska i smisleni dolazak pred suparnička vrata. Na kraju krajeva, onemogućila je Red Bull da radi presing jer su distance prema bočnim igračima bile prevelike.
Čačiću je nedostajalo hrabrosti
Kada se podvuče crta, Čačić je utakmicu postavio puno bolje nego u Salzburgu.
Kasnio je s izmjenama, forsirao je Ivanušeca koji je bio potpuno izvan ritma, ali je strukturu igre posložio puno logičnije. Iskoristio je mane u suparničkoj strukturi, imao je neusporedivo veću kontrolu i bio je u poziciji da prelomi utakmicu. Za nešto više je trebalo samo malo sreće koju Dinamo ovaj put nije imao. U dvije utakmice s Red Bullom uzeo je samo jedan bod, a lako se moglo dogoditi da inkasira četiri i osigura proljeće u Europi.
No, sreća prati hrabre, a Čačiću je nedostajalo hrabrosti. U izmjenama, ali prvenstveno u Salzburgu gdje je loše postavio utakmicu — koliko loše, to se najbolje vidjelo kad se usporedi ono kako je Dinamo dobro izgledao zadnjih desetak minuta prve utakmice i veći dio druge utakmice. Čim se odustalo od forsiranja duge na Petkovića samo zato što se tako pobijedilo Chelsea, Dinamo je prodisao i počeo je dominirati protiv Red Bulla koji se pokazao ranjivim i najnižom preprekom preko koje je Dinamo mogao osigurati proljeće u Europi.