Kako god završila ova sezona u Europi ja sam zadovoljan.
Ulazak u Ligu Prvaka je velik skok i razlika između Europske lige je velika.

Transferna politika je unaprijeđena u odnosu na sezonu prije i očekujem iduće sezone dodatan iskorak po tom pitanju.
Trenutni kadar ima dosta mjesta za napredak,bilo kroz pojačanja ali i kroz jačanje rotacije.
Ovo gledam kroz prizmu dodatnog europskog sazrijevanja nas kao kluba.

https://telesport.telegram.hr/analize/dinamova-propustena-prilika/

Čačićeva odluka da ne odbaci sve elemente sustava koji je igrao prošlog tjedna bila je logična jer su neke stvari u fazi obrane funkcionirale jako dobro zahvaljujući tome što je Red Bull napadao u formaciji s rombom u sredini terena i dvojicom napadača.

Red Bull ne nudi opasnost s krila. Stoperi su na sebi imaju Benjamina Šeška i Noaha Okafora kao klasične napadače, Luka Sučić, Nicolas Seiwald i Maurits Kjærgaard napadaju iz centralnih zona, ali prostor koji je na slici gore označen žutom bojom je u pravilu slobodan i popunjava ga tek Ulmer kad se s pozicije lijevog beka priključi završnici napada. Iz te je perspektive sasvim logično da se Ristovski uvlačio u sredinu kao treći stoper. Špikić (označen strelicom) je bio zadužen za kontrolu Ulmerovih dolazaka u napad, a Ristovski je pomagao Šutalu i Dini Periću kako bi Dinamo imao brojčanu prednost protiv suparničkih napadača. Glavna opasnost je dolazila iz sredine i racionalno je bilo pojačati tu zonu zadržavanjem elemenata obrane s trojicom stopera do koje se dolazilo povlačenjem Ristovskog s boka, gdje je manja opasnost.

Napad preko boka

Međutim, Čačić je promijenio plan napada u odnosu na utakmicu u Salzburgu i Dinamo je većinu vremena igrao u formaciji 4-3-3. Ideja više nije bila ostaviti Oršića blizu centralnog napadača i dugom loptom tražiti Petkovića koji će nakon duela spustiti loptu na koju će Oršić natrčati, kao što je to napravio protiv Chelseaja i toliko puta ranije. Čačić je shvatio da je pogriješio i da to neće funkcionirati protiv ovakvog Red Bulla koji ima sjajnu kontrolu drugih lopti i koji nevjerojatno dobro trči u obrambenu tranziciju.

Čačić je ovaj put fokus s okomite lopte na Petkovića koju on odlaže suigračima prebacio na napad preko bočnih pozicija.

Red Bull nema krilne igrače. Nema nekoga tko će pratiti Ristovskog i Ljubičića kad odu visoko. Matthias Jaissle je rombom potpuno blokirao sredinu, zagušio Luku Ivanušeca i oduzeo Dinamu prostor između linija. Vidimo na slici koliko je tu malo prostora i koliko je teško u ovim uvjetima organizirati napad kroz sredinu. Ali to dolazi na naplatu preko Ristovskog i Ljubičića, jer neće Šeško i Okafor pratiti suparničke bočne igrače kao je to na suprotnoj strani radio Špikić. Oni su napadači, ostaju visoko i čekaju poziciju za kontru, ne prelaze 50 metara kako bi spriječili Ristovskog da ubaci loptu.

Dinamo je imao 24 centaršuta. Ristovski tri ključna dodavanja, Robert Ljubičić jedno, a Špikić i Oršić su četiri puta predriblali suparnike. Onih 50-ak minuta utakmice u kojima je Dinamo dominirao, dominirao je zbog toga što je kontrolirao bočne zone. Može se uputiti kritika da je dobar dio centaršutova bio loše izveden i da je možda bilo razumno Petru Bočkaju dati više od 10 minuta i staviti ga na lijevi bok jer bolje ubacuje loptu od Ljubičića, a ta pozicija nije obrambeno toliko opterećena kao ona desno gdje je Ristovski pomagao Šutalu. Može se uputiti kritika da je često bilo premalo meta u kaznenom prostoru i da je suprotni bek nedovoljno često ulazio zatvoriti drugu stativu. Može se naći i zamjerka oko toga koliko su često bek i krilo surađivali kada su imali dva-na-jedan sa suparničkim bekom.

Međutim, na temelju viška u bočnim zonama Dinamo je imao fazu potpune dominacije utakmicom. Nije uvijek materijalizirao tu prednost u samoj završnici, ali ona mu je omogućavala prijenos lopte na suparničku polovicu, stvaranje pritiska i smisleni dolazak pred suparnička vrata. Na kraju krajeva, onemogućila je Red Bull da radi presing jer su distance prema bočnim igračima bile prevelike.

Čačiću je nedostajalo hrabrosti

Kada se podvuče crta, Čačić je utakmicu postavio puno bolje nego u Salzburgu.

Kasnio je s izmjenama, forsirao je Ivanušeca koji je bio potpuno izvan ritma, ali je strukturu igre posložio puno logičnije. Iskoristio je mane u suparničkoj strukturi, imao je neusporedivo veću kontrolu i bio je u poziciji da prelomi utakmicu. Za nešto više je trebalo samo malo sreće koju Dinamo ovaj put nije imao. U dvije utakmice s Red Bullom uzeo je samo jedan bod, a lako se moglo dogoditi da inkasira četiri i osigura proljeće u Europi.

No, sreća prati hrabre, a Čačiću je nedostajalo hrabrosti. U izmjenama, ali prvenstveno u Salzburgu gdje je loše postavio utakmicu — koliko loše, to se najbolje vidjelo kad se usporedi ono kako je Dinamo dobro izgledao zadnjih desetak minuta prve utakmice i veći dio druge utakmice. Čim se odustalo od forsiranja duge na Petkovića samo zato što se tako pobijedilo Chelsea, Dinamo je prodisao i počeo je dominirati protiv Red Bulla koji se pokazao ranjivim i najnižom preprekom preko koje je Dinamo mogao osigurati proljeće u Europi.

Osovina ekipe (livaković, ademi, oršić, petkovic, pa i mišić) koja traje godinama nema prostora za napredak i prije bi se kladio u pad kvalitete recimo ademija nego neki progres nekoga od njih. Dinamo je nikada iskusniji i ozbiljan prostor za napredak ima najviše baturina i šutalo (koji će tu biti možda do kraja sezone ako i toliko), eventualno ljubičić i špikić iako oni već imaju dovoljno godina da se od njih očekuje veliki napredak. Naredni prelazni rokovi moraju biti odlični kako bi se zadržala ova visoka razina i nada da će škola nastaviti proizvoditi kao do sada 

Ako pritom jos dodam kako smo dobili jednu od najjačih grupa ikada, ako ne i najjaču, jer imamo Salzburg koji ce vjerojatno drugi puta zaredom zavrsiti u osmini finala LP, talijanskog prvaka i ekipu s najvecom potrošnjom na svijetu ovog ljeta.

Istina, ovdje nema ekipe poput Citya i Bayerna da mozes rec nemamo nikakve ni za bod u 2 utakmice s njima, ali to su po meni ujedno jedine ekipe za koje se to moze rec. Bod se moze uzeti i sa Realom recimo.

Mislio sam rec najjača grupa Lige prvaka koju smo ikad imali, ali nisam siguran. Definitivno jeste top 2. 

Definitivno smatram da je dosta zajebanija i jača od prošle jer se Salzburg i Šahtar, bez obzira na čudo koje sad radi Jovicevic tamo, ne mogu usporedjivati po parama, pa i uspjesima u recentnim godinama. Milan koji je talijanski prvak, a Atalanta 4. u Italiji to ne moram spominjati.

Uglavnom nije još ništa gotovo. Kad su nas napali na kraju jucer iskreno nisam znao sto zelim. Tj. mislim da sam cak htio da igramo bunker, jer sam bio uvjeren da cemo popusit gol. I onda pogodimo precku i sad placem za time, jbg. Slazem se da nas je posralo sa Chelseajem, ali ocito to kod nas ide tako da nas jednom poserec a protivnika 2 do 3x. 

Sad sa Milanom zelim ofenzivan Dinamo, ali i pametan. Mislim da oni trče mnogo manje od Salzburga, u downu su poslije debakla sa Chelseajem, ozlijedjeni su svi živi i onaj crveni....bod bi isto bio lijep uspjeh mada ne bi ništa značio, a pobjeda isto nam ne osigurava proljece, ali kao sto kazes, vec sad ne mogu ovo nazvati neuspjehom. Sve 4 utakmice smo vrlo konkurentni, i dalje se borimo čak i za 1. mjesto :D

Ako bude ovako:

Dinamo - Milan 1

Salzburg - Chelsea X

Chelsea - Dinamo 1

Milan - Salzburg 1

1. Chelsea 11, 2. Milan 7, 3. Salzburg 7, 4. Dinamo 7

U tom slučaju bi bili zadnji i ispali sa 7 osvojenih bodova.

Ademi dok god može trčati bi meni igrao stalno, bar tih 50, 60 minuta. Moze netko rec stagod oce, ali kad je on izašao, ipak se to osjetilo.

Jasno je da nam 7 bodova ništa ne osigurava, ali nema veze. 

Da dobijemo taj Milan, imamo 7 bodova i moze onda šta god treba. Ako bude sreca junačka, nek bude, a ak ne ne.

I jos usput rečeno, ako Chelsea dobije Salzburga, a mi Milan, ne samo da imamo 2. mjesto prije zadnjeg kola, vec i minimalno 3. mjesto, a sa Chealseajem se borimo onda za 1. mjesto :)