Neću pisati nikakve duge analize koje se nikom ne čitaju, samo jedna stvar me smeta: izgledali smo kao da je 2015. godina. Samo imamo bod više. Izgubljeno, neinventivno i impresionirano. I nije ni čudo kada imamo s jedne strane igrače koji se žele boriti, a s druge strane trenera i upravu koji smatraju plasman u Ligu prvaka ciljem, a sve ostalo bonusom. To čak i javno kažu jer ni ne vide problem u tom stavu.
Nije problem izgubiti.
Pogotovo od Milana, pa ni 0:4.
Ali ako se jebeno boriš na terenu i trgaš i jebiga, bolji su od tebe. No ne ovako. Ovo je bilo sramotno. Sramotan pristup, loša igra, nedovoljno srca. Ne znam kad mi je zadnji put došlo da odem sa stadiona prije kraja utakmice jer igramo tako da to ne želim gledati.
--
Trenerski loše postavljena utakmica. Na kraju krajeva, postoji razlog zašto je Čačiću Dinamo vrhunac karijere i zašto je samo naša uprava uspjela prepoznati taj talent. On je trener starog kova. On nije loš trener, ali je tvrdoglav i nije na razini nogometa u 2022. godini. Da, osvojit će HNL, ali da prostite - HNL je za Dinamo druga liga. To bi svaki trener u Dinamu morao osvojiti.
Naši igrači su fizički potkapacitirani. Ne znam jesu li preumorni ili loše fizički pripremani, ali mi smo praktično u svakoj utakmici Lige prvaka pali do 60. minute.
Ne zazivam smjene trenera, tužna je realnost da ako ode Čačić - zamijenit će ga netko podjednake ili još manje kvalitete tipa Jakirović, Tomić i slični. I to je baš šteta. Jer ova momčad da je bila 10% bolja, imala bi prolaz u džepu.
Nije se to izgubilo večeras, da budemo iskreni, izgubilo se protiv Salzburga.
