Bosskovitz je napisao/la:
mali_m je napisao/la:
samo da se nikad ne dogodi Hajdukov model, to vođenje kluba od ulice je propast...
Vidi cijeli citat
Ajmo se jednom za svagda riješiti te Rožićeve interpretacije demokracije kroz sintagmu o ulici koja vodi klub. Ne vodi ulica nego vodi uprava kluba koju su izabrali članovi kluba, postoje provjereni sustavi valorizacije članstva i unutarnje organizacije, na takav način funkcioniraju od najvećih klubova na svijetu poput Reala ili Bayerna do potpuno amaterskih Varteksa i Austrije Salzburg, a i oni u koje se trebamo ugledati te ciljati da im budemo što sličniji, npr. Benfica i Porto.
I još jedno, ajmo se riješiti fame o tome kako Hajdukov model vodi u propast, jer to naprosto nije istina. Hajduk je postao ovo što je sada (što je političko-interesni hibrid kakav može nastati samo u Splitu ali u konačnici je, plastično, klub kojeg vode članovi) zato što je propao. Gotovo u potpunosti. Nije Hajduk bio vrhunski klub koji se pod navodnicima demokratizirao pa propao, bilo je suprotno. I jesu nam rivali, bog zna da prezirem sve vezano uz njihov mentalitet i pojavu, ali rade jako puno toga jako dobro. Možemo samo zavidjeti njihovom marketingu, njihovom članstvu, njihovoj povezanosti s navijačkom bazom i zajednicom - nije to došlo samo od sebe i nije to južnjački mentalitet jer prije desetak godina imali smo podjednako članova, to je kvalitetan i predan rad.
I možemo raspravljati o tome jesmo li za čisti članski model, za varijantu njemačkog 50+1 modela (ovo je moj osobni favorit) ili smo li za klasičnu privatizaciju kluba - to je kvalitetna rasprava. Ali raspravljati jesmo li za demokratski ustroj kluba ili za to da tamo neki HDZ-ov ministar ureduje treba li klub voditi bosanski kriminalac, njegov donedavni potrčko iz krim policije ili neki treći, stranci podobni lik?
To zaista nije tema.
Vidi cijeli citat
Ne znam jesi čitao prije tjedan dana (subotnji) Jutarnji, Krušelj je napisao vrlo zanimljiv veliki tekst na ovu temu... Na žalost na webu je zaključan.
Uglavnom, dosta je razložno i s puno primjera obrazlagao kako bi za Dinamo vrlo izvjesno bile loša i privatizacija (neatraktivna liga za svjetske mogule prve klase, upitan kredibilitet i motiv likova koji bi se mogli pojavili kao "spasitelji"), ali i narodski model poput Hajdukovog (sasvim su druge okolnosti i okruženje u odnosu na Zgb), pa i onoga što ima Barcelona (nabrojao je niz i drugih primjera euro klubova u kojima se pokazalo da je i takav sustav podložan makinacijama ekipe koja "udruži snage", što je rezultiralo velikim dubiozama u koje su ti klubovi upali). On vidi perspektivu samo u nekom hibridnom modelu u kojem bi Grad bio više uključen u nadzor nad radom kluba, ali i članovi bi izravno birali predstavnike u Skupštinu (iako ne bi imali većinu).
Bio je to vrlo dugačak tekst, pa se sada i ne mogu sjetiti svih konkretnih primjera, da ih malo preciznije prenesem.
