tipični Amigov tekst je išao otprilike ovako
"ljeto '42. Ratna vremena. Panzeri idu na Staljingrad, a naši se loptaju protiv Reicha u Beču. Lijepa naša nad lijepim plavim Dunavom. Sitni vez Građanskog: Kokotović, Cimermančić, Pleše za Maru Wolfla - gol! Vodimo. Na Prateru muk. Sepp Herberger se diže s klupe "Švaba" - Fuhrer neće biti zadovoljan. Domaćin pojačava ritam, poljski Švabo Ernst Wilimowski probija obranu, munjevito i silovito, Lehner se samo trebao nakloniti za 1:1 na poluvremenu. U drugom dijelu našima nedostaje snage, a Reich je moćan i čeličan, melje na nogometnom terenu, a i izvan njega. Rezultat nije bitan. Pokazali smo da znamo. Iz Beča se ne vraćaju izravno kući, već se niz Dunav odlazi u Peštu. Tamo čekaju viceprvaci svijeta. Zsengeller, Csornai, Sarosi. 1:1 - tu smo, jaki smo, znamo.
na drugoj strani svijeta tango. Mir. Dok se Europljani međusobno kolju, tamo raste generacija majstora. River Plate. Zvali su ih La Maquina. Vic, tehnika. Odlučni da Argentini donesu Rimetovu Božicu. Čim se Europljani smire. Munoz, Padernera, Lousteau drapaju mreže. Devet iza leđa nesretnog Camposa u mreži Independientea. Iz juniora polako pristiže novo čudo - Plava strijela. Saeta Rubia. Alfredo di Stefano, jedan od najvećih. Kakva nesreća za nogomet što se nikad nisu našli oči u oči La Maquina i Europljani!"
[uredio ian wright - 18. veljače 2023. u 09:32]