Ako se ne varam nakon onog vjerskog koncerta prije dvije godine, bar se pricalo da ce se mjenjat

s obzirom da je ovo posljednja sezona igranja LP u ovom formatu, Srbi su podvukli crtu pod sudjelovanje regiyunskih klubova

https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/kraj-lige-sampiona-kakvu-smo-poznavali-konacan-ucinak-zvezde-partizana-dinama-hajduka/469310

Jebote, što je Dinamo bio velik - kada se sagleda tako duži vremenski period, a mi smo stalno pizdili zbog te opsesije - da nam je  doživjeti proljeće... 😀

kad staviš na hrpu i podvučeš crtu, sva ta sudjelovanja su rezultatski realno za drek

treba to uspoređivat sa zemljama slične ekonomske razine i onda se dobije malo povoljnija slika: ovi rezultati su sigurno bolji od Bugara, Rumunja, Magjara i Poljaka. I jedini za kime se zaostaje su Česi, a koji su imali nekoliko prezimljavanja u LP i trećih mjesta, pa se nastavlja u nižem natjecanju...

sve skupa je samo još argument tezi da se nogomet od 1990 drastično promijenio i da su ekipe istočno od linije Berlin-Beč postale slabašne. Ekonomska razlika je postojala uvijek, ali se pretvorila u ogromni jaz, otvorene granice itd.  

utakmica između dva prvaka, recimo CSKA Sofija - Liverpool 1983. je bila utakmica na knap, 45/55. Zadnjih 30 godina je samo pitanje s koliko razlike pobjeđuje Liverpool. Bugari imaju 10% šanse i to je to

Bravo! Situacija će iči na gore. To je jedan od razloga zašto je uvedena KL (liga za sirotinju), a za koju godinu i ona će biti prilično jaka. 

E jbg nogomet je bio zanimljiv i neizvjestan dok su svugdje jos igrali pretezno domaci igraci.

Tada smo mogli parirati svima kroz sirovi talent i nogometnu romantiku.

Danas ako nemas 100 miliona budzeta za transfere ostani doma.

Ali opet nama ostaje gust se veseliti svakakvim pobjedama u skupinama dok drugi osvajaju sve zivo a nisu vise u stanju se tome radovati.

Mi pamtimo sve pobjede i poraze , tresemo se kroz 90 minuta , razbijamo predmete , izljubimo svoje najmilije. A to vise znaci nego da mi je sve ravno jer znam da cemo ovako ili onako u neko finale itd.

Neka njima moc i trofeji a nama ruglo od stadiona gdje se dobivaju velikani koji kasnije ostaju u cudu kako je to moguce.

Lijepse je znati cijeniti.

Danas covjek ima sve ali u biti nema nista.

Mogu gledati sto filmova na dan , igrati svakakve igrice , putovati kuda hocu itd. i nakon par dana vec cu zaboraviti sta sam radio , jebo ti takav zivot.

Načelno bi to bilo ok kada bi se gledalo samo na "velike" klubove. Problem je što su nas stigli i prestigli klubovi kojima smo se smijali i za koje do nedugo nismo čuli. Ok, nemamo stotine milijuna, ali nemaju ni oni.