Došlo je i to vrijeme...
Svako moje dosadašnje otvaranje teme išlo je uz, nažalost, neizbježno spominjanje kriminala, INTERPOLa, bjegunaca raznih, sudskih postupaka povećih, prevara poreznih i pljački našeg kluba od ljudi koji vode taj klub.
E pa došla je sezona kad toga više nema!
Ove sezone brige su uglavnom tako mainstream i buržoaske da zvuče jednostavno - igrači odlaze, igrači dolaze, moramo se pojačati... no oko mene je neka aura optimizma i sreće, jer ne samo da se Dinamo sve uvjerljivije vraća svojoj bazi, svojim navijačima i duhu Gradjanskog koji je je godinama čučao negdje u srcima i umovima nas fanatika, nego i na nekim profesionalnim poljima izgleda bolje nego ikad. Gotovo revolucionarno.
Imamo dobrog trenera, našeg zagrebačkog dečka, imamo napokon neke sportski stručne i dokazane ljude u upravi poput Šimića, imamo navijače natrag na tribinama (trebat će još puno posla da se oni vrate, i trajat će godinama, ali počelo je)...
E sad, kad sam rekao da su brige uglavnom mainstream, to u sebi skriva cijelu istinu - nisu potpuno mainstream. U ovoj sezoni, dapače u ovoj kalendarskoj godini, čeka nas konačna bitka s kriminalnom organizacijom i ostacima ostataka društvenog taloga i ljudskog šljama koji je upravljao gotovo svime u našem klubu zadnjih... puno previše godina. Bitka za statut i za demokratizaciju kluba bitnija je od svih bitaka na terenu. Ona je izvjesno i jedan kotačić u mehanizmu koji bi nam trebao do kraja sezone dati više odgovora oko našeg privremenog, a nadam se što prije i novog te modernog stalnog doma na Maksimiru. Zadovoljni vjerojatno nećemo biti jer politici nismo najbitniji, ali nismo ni nebitni. I imam dobar osjećaj oko toga, u granicama racionalnog.
A na terenu - pred nama je zapravo teška sezona. Ulazimo u oproštajnu sezonu sustava europskih kupova kakve poznajemo, a ujedno moramo i obraniti ozbiljno uspješan koeficijent kako bismo sljedeće sezone možda i izravno ušli u novu, revolucionarnu, gigantsku i lova do krova Ligu prvaka. To je prebitno, ali paralelno moramo osvojiti i još jedan, 35. (ako ne brojimo ukradeni 1979.) naslov prvaka, jer bez njega će biti veselo... no, ne nužno i katastrofično.
Ovo nam je i zadnja sezona ugovora s Adidasom, nema nekih naznaka ni da će se isti raskidati ni da će se produljivati, još je rano za to. Volio bih jako da uđemo u viši tier klubova od "ostali" i da dobijemo više opreme i ljepše, originalnije dresove, no to je kompleksna tema.
Za kraj, ove sezone imamo i nekoliko velikih obljetnica, a nadam se da će klub obilježiti barem neke, prvenstveno ovu prvu tim retro dresom kojeg svi iščekujemo od kad su ti dresovi krenuli:
- 100 godina od osvajanja prvog naslova prvaka u povijesti, naslova prvaka Kraljevine SHS 1923., ujedno i prvog ikada državnog prvenstva kada smo postali prvi hrvatski klub u povijesti koji se mogao zvati prvakom
- 85 godina od osvajanja prvog kupa
- 75 godina od prvog naslova prvaka socijalističke Jugoslavije, ujedno i prvog naslova prvaka pod imenom Dinamo
- 60 godina od igranja prvog finala Kupa velesajamskih gradova, pomalo nepravedno zapostavljene generacije koja je izbacila velikane poput Porta, Bayerna (pobjeda 4:1 u Munchenu) i Ferencvarosa te igrala prvo i uz generaciju 1967. sve do danas jedno od samo dva hrvatska finala europskih natjecanja
- 30 godina od prvog naslova prvaka slobodne Hrvatske
--
Shodno svemu tome, i ovosezonska grafika je drugačija. Pozitivna je. Nema mamića, offshore računa, ovih i onih - svaki kvadrat priča neku svoju priču, što statističku i svima poznatu, što onu na razini internih fora.
Nadam se da vam se sviđa, ako vam se ne sviđa - jbg, nemojte ju gledati!
Nek nam je sretno u novoj sezoni: na tribinama, na terenu i u klupskim prostorijama - i nek bude najuspješnija sezona najvećeg hrvatskog kluba! 💙