E jbg nogomet je bio zanimljiv i neizvjestan dok su svugdje jos igrali pretezno domaci igraci.
Tada smo mogli parirati svima kroz sirovi talent i nogometnu romantiku.
Danas ako nemas 100 miliona budzeta za transfere ostani doma.
Ali opet nama ostaje gust se veseliti svakakvim pobjedama u skupinama dok drugi osvajaju sve zivo a nisu vise u stanju se tome radovati.
Mi pamtimo sve pobjede i poraze , tresemo se kroz 90 minuta , razbijamo predmete , izljubimo svoje najmilije. A to vise znaci nego da mi je sve ravno jer znam da cemo ovako ili onako u neko finale itd.
Neka njima moc i trofeji a nama ruglo od stadiona gdje se dobivaju velikani koji kasnije ostaju u cudu kako je to moguce.
Lijepse je znati cijeniti.
Danas covjek ima sve ali u biti nema nista.
Mogu gledati sto filmova na dan , igrati svakakve igrice , putovati kuda hocu itd. i nakon par dana vec cu zaboraviti sta sam radio , jebo ti takav zivot.