Što na kraju reći, osim da se hrvatski klupski nogomet spustio u rang čak ispod jedne Slovenije, što je bilo desetljećima nezamislivo? Najveća rezultatska blamaža u povijesti Dinama. Gdje su oni dani kada su se stvarali igrači poput Marića, Šimića, Viduke, Tomasa, Bišćana, Mikića potkraj devedesetih za vrijeme Croatije? Ili gdje je ono vrijeme kada su stasali Eduardo da Silva, Kranjčar, Modrić, Ćorluka, Mandžukić, pa i koju godinu poslije kada se našao Lovren, i tako još godinama kada smo iznjedrili domaću zvijezdu.
Definitivno ovaj Dinamo nema više onog štiha iz vremena nabrojanih igrača. Mogao bih još dalje u prošlost, ali bolje ne komentirati dalje.
Zadnji trzaji jakog europskog Dinama ugašeni su u onoj sezoni 2019-20. Od tada Dinamo stagnira i pada, a kvaliteta hrvatske lige rapidno se srozava.
Pa zapravo na neki način jest tome i kumovao sam Dinamo. Kumovao mu je i Mamić koji je, vidi ironije, dobrim dijelom bio u pravu. Može li se nešto spasiti do kraja sezone? Vjerojatno da, ali kondicijska priprema igrača je zabrinjavajuća. Nažalost i prevruće dugotrajno ljeto ostavilo je traga.
