Od Čačića nisam vidio trenera kojeg je toliko pratila sreća, kao Jakirevića. Zato ga ni sad ne bi mijenjao, osim ako već nemaju neko jako ime u kombinaciji, kao garanciju bolje igre. 

Samo jedna napomena odmah na početku. Primiti devet golova je sportska katastrofa, bez obzira kolika razlika u kvaliteti bila. Nogomet je toliko popularan baš zato što u njemu, kao u niti jednom drugom sportu, lošija momčad može zamaskirati nedostatak igračke kvalitete. Bayern je druga dimenzija i za mnoge druge momčadi s kojima igra iz tjedna u tjedan, pa opet rijetko nekome zabije devet golova. Isto tako, i Dinamo je, barem tako kažu, drugi svijet za većinu konkurencije u HNL-u, pa opet nikoga ne razbija tolikom razlikom. Čisto tako da netko ne bi sad rekao kako je ovo očekivan rezultat i kako se tu ništa ne može, jer Bayern je, eto, prekvalitetan.

Dinamov je peh što nije igrao s 'običnom' vrhunskom momčadi, nego s Bayernom. Mnogi klubovi iz samog europskog vrha malo bi spustili nogu s gasa nakon osigurane pobjede, počeli bi malo kalkulirati i pogledavati prema sljedećim utakmicama, no Bavarci nisu takav tip momčadi. Oni će dati koliko god mogu, i to je bio Dinamov najveći problem u toj utakmici. U kojoj su na površinu isplivale sve slabosti Zagrepčana, koje nisu od jučer.

Dinamo je ona klasična današnja priča u kojoj se ide iz krajnosti u krajnost, a (pro)cjene donose i mijenjaju od utakmice do utakmice. Mogli bi otići i malo više u prošlost, no zadržimo se samo na ovom razdoblju otkad je Sergej Jakirović sjeo na klupu. Sjetimo se prošlog ljeta i onog traumatičnog poraza od AEK-a u Ateni. Dinamo je tad bio uzdrman, predviđao se kraj njegove dominacije u HNL-u, a takve procjene dodatno su pojačane previranjima i borbom za vlast u klubu. Izgledalo je tada kako bi Hajduk ili Rijeka mogli uzeti prvenstvo, a nekakav vrhunac krize Modrih bio je onaj poraz od Lokomotive početkom godine, tad je Dinamo stvarno izgledao obezglavljen. Ipak, s novim vodstvom uspjeli su se Zagrepčani nekako konsolidirati, odigrali su onoliko koliko im je trebalo za obranu trona u domaćoj konkurenciji, a s ovoljetnim plasmanom u Ligu prvaka i posrtajem ostalih naših predstavnika u europskim natjecanjima perspektiva se opet promijenila. Opet je Dinamo postao 'svemirski brod' koji će se prošetati HNL-om. Dakle, od dominacije, do pada, pa opet do dominacije, sve u godini dana. Netko bi rekao, velike promjene i amplitude u kvaliteti kadra i samoj igri, no je li to baš tako?

Ruku na srce, Dinamo već duže vrijeme igra isto. Ili ne igra, ovisi kako netko to tumači. Zagrepčani igraju dovoljno dobro za titulu u HNL-u, u europskim natjecanjima rezultat je korektan, no neke jasno definirane igre – nema. I onda se sve svodi na to s kim Modri igraju. Ako se radi o utakmicama s lošijim protivnikom, a takve su većina u domaćoj konkurenciji, Dinamovi očiti problemi s igrom ostanu pod tepihom. Ako se igra protiv 'al pari' protivnika, sve se uglavnom svodi na to kakav je dan i hoće li Dinamo imati manje ili više sreće. A naleti li se, pak, na vrhunsku momčad kojoj uz to i sve polazi od ruke, onda se dogodi ovo što se dogodilo protiv Bayerna.

Kao što sam rekao, poraz od Bavaraca stvarno je ružan, no imao je Dinamo podosta takvih posrtaja u zadnjih godinu dana. Rezultatski ne toliko strašnih, ali možda i težih, ako uzmemo u obzir kvalitetu tih protivnika u odnosu na Bayern. Izgubio je Dinamo 4:1 od Sparte u Pragu, izgubio je 5:1 od PAOK-a u Solunu, a već smo spomenuli i onih 0:3 protiv Lokomotive na Maksimiru. Isto tako, treba biti realan i reći kako su Zagrepčani u dosta utakmica imali sreće. U Osijeku su nekoliko utakmica u nizu dobivali u samoj završnici, Lokomotivu su također u drugoj utakmici u Maksimiru okrenuli u sudačkoj nadoknadi, a i ona pobjeda u derbiju na Poljudu nakon koje se Hajduk raspao je ostvarena uz određenu dozu sreće. Na kraju, sjetimo se i susreta s Rijekom na Rujevici u kojem se lomilo prvenstvo, i tamo je Dinamo poprilično sretno došao do pobjede. Treba uvijek naglasiti, Dinamo je najbolja hrvatska momčad i zasluženo je uzeo titulu prošle sezone, vjerojatno će to učiniti i ove, ali to ne znači kako se neke stvari ne mogu reći. Nije to nikakvo omalovažavanje, nego jednostavno konstatacija onoga što govori papir i što oči vide.

Kad se već govori o sreći, i sam ulazak Dinama u ovogodišnju Ligu prvaka bio je sretan. Inače izbjegavam spominjati sreću u sportu, ne zato što ona ne postoji, nego zato što se selektivno koristi. Svi je uglavnom spominju samo onda kad je nemaju, dok u obrnutim slučajevima koriste pojmove i fraze poput karaktera, hrabrosti i dobrih momčadi koje pobjeđuju i kad igraju loše. Dinamo je ove sezone direktno ušao u posljednje pretkolo Lige prvaka zahvaljujući raspletima u drugim prvenstvima (Češka i Danska), a kad ovisite o nečemu što nije u vašim rukama, onda je to stvar sreće. Nadalje, Dinamo je imao dobar ždrijeb (Qarabag) u tom ključnom dvoboju za ulazak u elitu, a ždrijeb je isto stvar sreće. Konačno, i u toj prvoj utakmici protiv Qarabaga u Zagrebu (3:0), Dinamo je imao sreće, to smo svi vidjeli. Gurati sreću u prvi plan nakon takvog uspjeha bilo bi glupo i nekorektno, to bi se s pravom smatralo omalovažavanjem i sipanjem jala, ali sad s vremenskim odmakom valjda smijemo konstatirati kako Zagrepčani nisu bili baš toliko uvjerljivi kao što sugerira rezultat.

Ne znači ovo, naravno, da Dinamo stalno ima sreće i da su svi njegovi uspjesi plod toga. sreća je to što je baš zato što je nekad imaš, a nekad nemaš. I upravo u tom kontekstu treba gledati poraze poput ovog od Bayerna, ili one od Sparte, PAOK-a i Lokomotive. Jednostavno, Modrima se u tim dvobojima na neki način vratilo ono što su u nekim drugim utakmicama možda nezasluženo dobili. Niti je Dinamo prije mjesec dana, kad se slavio ulazak u Ligu prvaka i kad su Hajduk, Rijeka i Osijek redom doživljavali europske šamare bio 'svemirski brod' koji će se prošetati ligom, niti je sad toliko jadan kao što izgleda netko tko dobije devet 'komada'. Dinamo, po meni, već duže vrijeme igra neuvjerljivo, što se kaže, nit' smrdi, nit' miriše, i samo je pitanje kvalitete protivnika i sreće kako će to na kraju završiti.

Kad momčad koja je po svim procjenama dimenzija iznad konkurencije ne ostavlja takav dojam na travnjaku, dva su moguća objašnjenja. Ili je njezina igračka kvaliteta precijenjena ili jednostavno trener nije dovoljno dobar kako bi tu kvalitetu iskoristio na pravi način. Ja bih rekao da ovdje ima i jednog i drugog. Dinamov kadar za hrvatske prilike stvarno izgleda moćan, ali kod gotovo svakog igrača postoji taj 'ali'. Baturina je nesumnjivo veliki potencijal, već sad je odličan igrač, ali još uvijek nema kontinuitet i nije igrač koji nosi momčad. Petkovićeve kvalitete su neosporne, ali postoji razlog zašto je on s 30 godina još uvijek u HNL-u. Kao što postoji i razlog zašto se Ademi ekspresno vratio iz Kine, zašto su se Ristovski i Mišić vratili u Hrvatsku iz inozemstva.

Ako ćemo ići i dalje, Nevistić je prošlog ljeta po mnogima bio ocijenjen kao promašaj, da bi onda postao nezamjenjiv na vratima. Dinamov najbolji strijelac na početku sezone je igrač kojeg se neprestano šalje po posudbama, potom vraća pa opet šalje, igrač koji još uvijek nije i vjerojatno nikad neće biti potvrđen kao 'taj'. Stožerni obrambeni igrač je čovjek u ozbiljnim godinama kojem se zahvalilo na suradnji i koji je bio bez kluba, pa ga je Dinamo onda ponovno vratio u kadar. Uglavnom, puno je to lutanja i stihije, puno toga ovisi o spletu okolnosti.

Od svog dijela odgovornosti, naravno, pobjeći ne može ni Sergej Jakirović. Kao što je opravdano dobio pohvale za dvostruku krunu u prošloj sezoni i plasman u Ligu prvaka, tako se trener Dinama sad mora suočiti i s kritikama. I tu se onda opet vraćamo na početak ovog teksta i činjenicu od koje se ne može pobjeći. A pogotovo pobjeći ne može trener.

Dinamo, gledajući ovo razdoblje od kad je Jakirović postao trener, ima rezultat, ali Dinamo nema igru u kojoj se vidi jasan trenerov rukopis. Čak i u domaćoj konkurenciji, gdje bi njegova kvaliteta trebala puno očitije doći do izražaja. Dinamo se muči. Nije to ono što se od njega očekuje, daleko je to od već toliko opjevanog 'svemirskog broda'. Dinamo je šampion, to nije sporno, ali Dinamo je neuvjerljivi šampion.

Uspješno voditi europski Dinamo je preveliki zalogaj za Jakirovića, naročito se to vidi na gostovanjima. 

Da, proljetos mu je upalilo s 3-5-2, uzeo je duplu krunu u nezavidnoj situaciji i te mu zasluge ne oduzimamo. On bi vjerojatno uspio obraniti titulu prvaka i ove godine, iako nisam 100% siguran u to, al vrlo vjerojatno. Valjda. 

Zajec i uprava moraju odlučiti na vrijeme jel vjerojatna obrana titule dovoljna ili žele da Dinamo u LP ipak bude nešto više od pucačkog treninga velikima tj izvjesna 3 boda malo manje velikima.

Naravno, novi trener je svojevrsni rizik sam za sebe. Nema garancija dok ne vidiš kako hendla posao a moraš ubosti..

Nego, on to Slaven Belupo.

Stojke, Kacavenda, Kule i Cordoba pod obavezno, a bilo bi vrijeme da vidimo više tog Španca na stoperu, ako ne može protiv Belupa onda sve u k.

Treba svježe krvi, jer ova ekipa kaj je igrala derbi I ovo to neće dobiti, vidljivo je iz aviona da su duhom odsutni s terena, malo promjena neće skoditi, jer sve osim uvjerljive pobjede gura ova kola još malo jače nizbrdo.

Baturinu malo na hlađenje, Sucic ako će moći neka igra.

Uz španca, nek ide i Maks, da se stoperski par malo isto ohladi u glavi.

Ko da igra bekove, pitanje, RPG i Ogi teško mogu 2 utakmice ili 3 u tjedan dana, umiru stalno. Ako će neki wing backovi biti, Arber i Spika nek igraju.

Neva

Max KTC Torrente

Spika sucic Kacavenda arber

Stojke

Cordoba Kule

Pa da vidimo di smo, bar će biti više trke nego zadnje 3 utakmice.

Očekivao sam malo, skoro ništa od Jakirovića, ali baš na ovakvu katastrofu valjda nitko nije bio spreman.

S druge strane je potpuno očekivano i nikoga valjda ne iznenađuje da nije ni nakon ove sramote dao ostavku.

Sad je na upravi da konačno prelomi i napravi ono što su trebali napraviti na kraju prošle sezone - dovedu trenera dostojnog Dinama.

Baturina je igrač koji vrijedi oko 15-20 milijuna eura

Petar Sucic oko 10.

To nam govori tržište.

Ove " igračine" koje je doveo sportski direktor Marić, od RPG-a koji je došao kao 3. rezerva Nantesa, Mmaea prosječan igrač Ferencvarosa su po meni upravo jučer pokazali svoju veliku vrijednost. A vidim da se njih ne dira.

Da ne spominjem igračine kao Torrente, Oliveiras, Cordobu l, Ngukua koji su toliko jaki da ni ne igraju. 

Najlakše je stalno napadati Jakirovića, a još lakše naše mlade igrače s nekom vrijednošću. 

Ako se osramotimo u Ligi prvaka, Jakirović je jednako kriv kao sportski direktor koji ZA SADA, ne možemo reći da je doveo bilo koje pravo pojačanje.