sad je sluzbeno, dado prso se definitivno oprasta od repke:

Nedjelja, 23. srpnja, 13.20. Mobitel je zazvonio, a prije "molim", drhtavim glasom Dado Pršo polako je rekao: - Evo, da se javim, gotovo je! Ostao sam nijem, bez reakcije, bez pitanja. - Upravo sam se rastao s Vlatkom Markovićem ovdje u glasgowskoj zračnoj luci, moram priznati da suze nisam uspio zaustaviti, bilo je tako teško, no odlučio sam. Završio sam reprezentativnu karijeru. Noć je bila prokleto duga, san nije išao na oči.

- Najteže mi je bilo u trenutku kada me sin Lorenzo pitao: "Tata, zašto više nećeš igrati za Hrvatsku?". Više nisam mogao govoriti... Što vam je na kraju rekao Vlatko Marković? - Pitao me bih li odigrao još nekoliko utakmica, tražio je model. No, u startu sam mu rekao da nema smisla, da je gotovo. I nitko i ništa više ne može promijeniti vašu odluku? - Ne, ne treba novi izbornik na to trošiti energiju. Nismo mala djeca, sad bih, sad ne bih. To je moj kraj. Što je prevagnulo?

- Ako se sjećate, prije godinu dana rekao sam vam da ću se najvjerojatnije oprostiti nakon SP-a. Od tada je ta odluka u meni. Stanje mojeg koljena, broj utakmica godišnje i približavanje kraja moje nogometne karijere razlozi su zbog kojih odlazim. Je li krah reprezentacije u Njemačkoj samo ubrzao odluku? - To je moje najveće nogometno razočaranje, nikada mi u karijeri nije bilo tako teško. Želio sam se oprostiti u stilu, a ne na onakav način. No, nije to presudilo u donošenju odluke. Tri godine i nešto manje od četiri mjeseca trajala je Pršina kockasta bajka.

- Bilo je lijepo, uživao sam igrajući za Hrvatsku. To su mi najljepše nogometne godine, bez obzira na to što u Portugalu i Njemačkoj nismo uspjeli. Navijače nije zaboravio. - Njima skidam kapu, bili su sjajni, svakom hrvatskom reprezentativcu mora biti čast kada ima takvu podršku s tribina. I zato navijačima neizmjerno hvala, od danas ću i ja biti dio njih! I svima koji su na bilo koji način bili u reprezentaciji ili uz nju!

hvala ti za sve