Možda bi najbolje bilo postaviti dvojac Mršić-Katalinić...

može i on,ja sam ipak više da Ante Miše preuzme,možda Zebić al nisam baš za njega

ma nema nikakve dvojbe da guba iz haenesa to treba dati stranom treneru... svi domaci treneri su ista skola. misevi

neko ( luks ) je spominjao ivankovica. bas nesto razmisljam bi li nasi igraci promjenili odnos prema dresu da ih on trenira

ma nakon prve 2 min se vidjelo da naši igrači nemaju namjeru previše trčat....boli ih uvo..a boli i mene

trcali bi da ih je strucnjak na klupi tako postavio i instruirao.
al njegov takticki vrhunac je stavit eduarda na desno krilo, a u spicu jelavica kojeg nema tko hraniti centarsutevima.

ja imam dojam da je on kontao igrati kao Rangersi, Jelavić na 16ercu spušta lopte ovoj dvojici, ali toga nije bilo...

Nego, ja još uvijek tvrdim da smo bili dobro postavljeni dok im Lovren nije poklonio korner. Grcima je oprošten penal i 2 crvena kartona...I nisu napravili priliku

slažem se ja da je bilić pogriješio u postavi igrača,ali jebemu mater mogli su oni pokazat malo više želje i trke....jedan igrač ima loptu,a ovi ostali stoje sa tupim izrazom lica

iz više glavnih i par manje glavnih razloga. za manje glavne neću pametovat jer može biti svašta i daleko od očiju javnosti, ali glavni su:

1) u prvom je ciklusu nanetov pristup bio dobar jer su igrači sami po sebi davali sto posto pošto smo bili reprezentacija željna dokazivanja nakon debakla na sp-u kao i svih onih priča poslije njega, a istovremeno su svi igrači imali vlastiti motiv nametnuti se novom izborniku.

2) postojala je pozitivna konkurencija, nitko nije bio zaštićen i nije imao protekciju kad odigra loše. srna je dobar dio proveo na klupi, čak i niko kovač nije uvijek bio u prvih 11. pozitivna konkurencija stvara motiv više tijekom utakmice.

3) poklopila se dobra generacija u čemu je naravno pomogao i nane jer je pravilno izabrao iz mlade reprezentacije koga odmah gurnuti u vatru i to mu se vratilo

4) percepcija javnosti - kada se pobjeđuje sve se drugo zaboravlja. bilo je tu jako puno li-la utakmica kada smo igrali skoro ko jučer, ali je postojala ta mala razlika u tih 10% naše želje za pobjedom više od protivnika. jučer je bilo obrnuto. ni s rusijom ni s izraelom ni s makedonijom, niti jedna od tih utakmica s tim protivnicima nije bila dobra, u biti su još ove s rusima bile najbolje ali šta to vrijedi kad nemaš koga za zabit gol?

5) sreća u izboru najlakše grupe na euru, čime smo još jači dojam dobili da smo netko i nešto u nogometu a i popeli se visoko na fifinu ljestvicu odakle je lakše gledati dolje, ali stoji zamka koja nas je ulovila. preumišljeni hrvati dobili po repu, možda i dvaput, jer smo počeli bahato gledati na utakmice koje su dolazile, kao i ovu jučer.


tada smo koristili pozitivan spin na cijelu priču nakon neočekivanog rezultata, tješili bismo se kako smo dominirali, kako nam nisu priliike stvorili ili gola zabili, a danas se na takve utakmice gleda kao na našu bezidejnost i nemoć, nedostatak municije u napadu.

poslije turske srušila nas je dakle:
bahatost svih od medija, javnosti, pa do bilića i igrača.

zatim bilićevo nenapredovanje u odnosu s igračima nego samo nazadovanje.
gubitak pozitivne konkurencije u ekipi, gubitak discipline i to isključivo govorim za ono na terenu, a ono van terena je samo pokazatelj ovog na terenu. nema discipline. kad je netko bio kažnjen jer se nije vratio u obranu? ne, on će kažnjavat pranjića za nerukovanje.
pa koje je bitnije majku mu, a nije da nije bilo prilike za zalijepit nekom kaznu za lošu utakmicu.

kad smo već izgubili ono što nas je guralo u prvom ciklusu - motiv za dokazivanjem kako kao repke tako i svakog igrača pojedinačno, bilić to nije ničime nadomjestio, tj nije taktički napravio ništa da zadrži visoku razinu igara od prije ili da poboljša neefikasnost napada.

i dalje je sve utakmice pripremao kao i uvijek, pregledavanjem kazeta prvo on sam, zatim pričanjem i razgovorom s igračima, upozoravanjem na ovo i ono, a onda i zajedničkim gledanjem kazeta (što si mogu mislit kako je izgledalo, negdje ko pubertetlije na satu glazbenog).
a trening je posebna priča, rekreacija, "osvježavanje" i turniri stari vs mladi da se podigne malo momčadski duh.

a gdje je taktika, obrana, korištenje praznog prostora, uigrane akcije, igra po špagi dirigirana s klupe a bez riječi? nula bodova.

na tome je pao.

ono što ga je diglo kao izbornika (govorim samo nogometno, ne zanima me što ga je diglo kao celebrityja) kad je dolazio bilo je to što je pokazao muda i odmah u vatru ubacio prave igrače, nikog nije štedio, nikom nije dao da se umisli i to mu je donijelo veliko zalaganje svih igrača. i nije ničime demotivirao igrače i davao im alibije i prije utakmice.

ono što ga je srušilo je taktičko neznanje tj ne učenje na greškama iz prošlog ciklusa a imao je dovoljno vremena za naučiti iz njih.
srušilo ga je što kad je nestalo zajedničkog i pojedinačnog motiva, nije to ničime nadomjestio tj nije taktikom poboljšao igru i suradnju igrača.