Pet pobjeda u pet utakmica. Što se to dogodilo s momčadi koja je prošle sezone svojim navijačima prezentirala razočaranje za razočaranjem i služila kao "terapija" većini klubova u ligi? Iako ima prinova, momčad nije baš doživjela radikalne promjene, no nije teško prstom pokazati u razlog Hajdukove renesanse...

Zoran Vulić definitivno ima "nešto". Opći je dojam da je posljednjih godina Hajduk najljepše i najatraktivnije igrao baš u vrijeme kad je na klupi splitskog kluba bio ovaj bivši kapetan i reprezentativac. Kad god je Vulić kormilario splitskim klubom, momčad je imala "i glavu i rep", prikazivala atraktivnu igru i ljubio ju je rezultat.

Tako je i ove godine. Iako je momčad preuzeo nekoliko sati prije odlaska na pripreme, nije postavljao nikakve uvjete i nije "plakao" zbog stanja u kojem preuzima momčad od odbjeglog Luke Bonačića. Zasukao je rukave i krenuo na posao.

Nije se osvrtao ni na pomalo bezobrazno ponašanje prema njemu, od strane iste Uprave zbog koje nije htio pridužiti ugovor nakon šampionske sezone 2000/01 i koja ga je potjerala tri kola prije kraja šampionske sezone 2003/04.

Njegova izjava "Hajduk je iznad svega toga, veći od svih nas i uvijek mu trebamo vraćati za ono što nam je dao u životu" zaista se može prihvatiti kao njegova životna mantra, jer je nekoliko puta svojim djelima pokazivao da je uistinu "vojnik Hajduka". Ono što si mnogi pokušavaju "zalijepiti", a onda jedva dočekaju situaciju da se na bilo koji način "ogrebu" o "sveti klub". Vulić mu je puno toga i vratio.

U čemu je Vulićeva tajna? Prije svega u sjajnom, vrhunskom "kontaktu" sa svojim igračima. Dojam je da malo trenera uspije uspostaviti tako dobar odnos sa svlačionicom i odvagnuti najbolju mjeru "prijateljstva", ali i discipline prema svojim igračima. Uspio je to i ovog puta i to u vrlo kratkom roku.

Nije od trenera koji će inzistirati na "dovođenju još dvojice pojačanja", tek je na dolasku naznačio Upravi da bi bio zadovoljan kad bi mu se doveo Igor Musa. Znao je i zašto i vizija je brzo dala vrhunske rezultate. Uz Musu i Balatinca rasteretio je Niku Kranjčara, koji mu je u 5 kola HNL-a uzvratio možda i najboljim partijama svog života.

I dosad je znao postaviti "stvari na pravo mjesto". Sjetimo se samo kako je "izmislio" poziciju Ivanu Bošnjaku kad je ovaj došao u Hajduk i postao jedan od najboljih igrača lige 2000/01. On je gurnuo u vatru Srnu i Carevića, a u ovogodišnjoj momčadi na opće iznenađenje među prvih 11 postavio Balića i Buljata, umjesto očekivanih Runje i Vučka. I obojica su mu to vratila - sjajnim predstavama.

Vulić je u tri svoja mandata na klupi Hajduka kod svih navijača zaradio ogroman kredit. Iako kao osoba djeluje dosta "daleko", ponekad i arogantno, uvijek je jako oprezan i korektan s izjavama i ponašanjem prema protivniku, ne stvara protivnike ni za sebe, ni za klub.

Bit će jako zanimljivo vidjeti kako će se "žderač trenera", predsjednik Branko Grgić, postaviti u situaciji kad dođe rezultatska kriza. A ona će neizbježno doći, kao i svakom svjetskom klubu.

Hoće li Grgić imati dovoljno pameti za shvatiti da u ovom trenutku od Zorana Vulića nema boljeg dugoročnog rješenja (a isprobao ih je, Bogu hvala, na desetke) i da je sadašnji trener Hajduka zaslužio da se iza njega stane i u trenucima kad neće sve "kliziti" kao što ide na početku prvenstva?

Ako ga i ove godine "prožvakaju i ispljunu" nakon ponekog lošeg rezultata, put prema izlaznim vratima trebali bi radije pokazati sami sebi.