Uvik san respektira emocijonalan pristup nogometu. Općenito: život bez emocija, ko cura brez sisa! Nastavno na to, uvik će mi bit draži čovik-dinamovac koji spama ovi naš hajdukov topic postovin tipa JaaaTeeeVollllimDinamoooooo!!! nego ove uglađene mrnjage tipa Rookie i slično koji bi kofol 'objektivno' raspravljali. Jebben ja objektivnost kad se nekog voli! Kad ja ne bi mislijo da Žilić more stavit DaSilvu u mali džep, ja bi bijo kurrac od Hajdukovca! (dobro, morebit da san ipak zeru prisra...) Govorin ti Rooki, sjaši s našega topika! Mi smo navijači, kume, i neznan zašto bi se priseravali kad ti uvik imaš tu svoju figu u ruci. Znan da ne razumiš o čemu se radi, ali šta ću ti ja!? To ti je, metnimoreć, koda uletiš u crkvu na ponoćku i kažeš stante malo! ja ću vama objektivno reć da se nemere odat po vodi, da se tilo raspane za dva miseca (skupa s dušon!) i da je u odnosu Isusa i Marije Magdalene bilo sublimirane seksualnosti samo in okolnosti nisu išle na ruku... Oćureć, ti za Dinamo, mi za Hajduk i undan moremo o čemu god oćeš - osim o balunu, naravski!
Još da ti rečen kako ja nikad nisan ima problema sa socijalizacijon u Metropli - doša san u ZG izgrađene osobe, uznapredovali igijenski i radni navika ter upoznat s činjenicon da svak ide sa svojon kašikon (za razliku od onog čovika kojeg ćete vi purgeri birat da vas vodi dok je živ!) Uostalon, svi moji radnici su pretpostavljan Dinamovci i to mi nikad nije smetalo. Doduše jedan mi je doša to kao priznat, ali ja san ga primirijo i reka mu da to nije nikakva sramota, to je više, metnimoreć, osobna tragedija...