Ne zanima me Dinamo, zadovoljan sam i drugim mjestom, rekao je toliko
puta u posljednjih nekoliko mjeseci Hajdukov trener Zoran Vulić.
Izustio je to u trenucima kada je 96-godišnji Hajduk, ponos
Dalmacije i uz Dinamo jedini veliki hrvatski klub, igrama i kvalitetom
nakon dvije godine došao u priliku da se protiv vječnog
suparnika bori za naslov hrvatskog prvaka.
Momčad se psihički ne može pripremati samo na posljednjem sastanku
prije važne utakmice, igrače se psihički priprema toliko dugo koliko
traje trening i priprema momčadi, a pobjednički mentalitet gradi se
svaki dan na travnjaku, u svlačionici, ali i u medijskim nastupima.
U toj “utakmici” Zoran Vulić je gotovo iritantan.
Ne može stalnim umanjivanjem vlastitih vrijednosti, pa makar one bile i
u službi “pile naopako”, dobro utjecati na igrače,
koji čitaju te novine i slušaju izjave svog trenera, koji bi
ga slijepo trebali pratiti. Nitko Vulića ne tjera da govori ono
što ne misli, da se ponaša poput Muhammada Alija,
ali Hajdukov trener nema pravo na baš takvu
malodušnost. No, to je već tema i briga za Hajdukova
predsjednika Branka Grgića. Jer, gdje će stići s trenerom za druga
mjesta.
Hajdukovi navijači, koji su u velikom broju (bilo ih je oko pet tisuća)
sinoć pohodili Zagreb iskazujući ljubav i potporu svome klubu, ne
zaslužuju da bijele vodi Zoran Vulić, jer se nikad neće pomiriti s time
da Dinamo osvaja trofeje, a da se majstor s mora bori za odlično drugo
mjesto. Zamislite što bi tek rekli da sve to vide
Meštar, Duje, Papundek...
|