|
U cjelosti prenosimo tekst iz Slobodne Dalmacije, autora Damira Pilića.
Neka duh Frane Matošića bude jači od bejzbol palica koje su okovale naš ponos DAMIR PILIĆ
Danas kada ispraćamo najvećeg od svih, svjedočimo kako naš ponos glavinja kao nikad u ovih 96 godina. Danas kada ispraćamo čovjeka koji je za Hajduk dao više golova nego svi Hajdukovi igrači u zadnjih deset godina zajedno, svjedočimo da su možda, kako nekidan napisa kolega Zdravko Reić, "za Hajduk došli sudnji dani, propast baluna i svijeta". Danas kada ispraćamo čovjeka koji je 1945. imao hrabrosti reći NE i samom Titu, odbivši da Hajduk postane klub JNA, svjedočimo kako nam iz Hajduka odlazi trener koji nema hrabrosti reći zašto je otišao, a cijeli grad bruji da je otišao zbog bejzbolskih palica fantomskih bekova Nogometnog kluba Sačekuša. Danas kada ispraćamo čovjeka koji je na dan rođenja Torcide isključen iz Komunističke partije jer je za vrijeme utakmice nokautirao beka Crvene zvezde, svjedočimo da se još ne zna koji su bekovi Sačekuše bejzbolskim palicama ozlijedili Luku Bonačića, niti koji ih je trener poslao. Danas kada ispraćamo kapetana koji je mlađe igrače učio hajdučkom kodeksu časti - pa je tako 3. travnja 1955. na Maksimiru protiv Dinama, kod 6:0 za Hajduk, svojim nasljednicima koji su počeli sprdati Dinamove igrače prijetio "triskama", vičući da se "protivnika ne smi ismijavat" - svjedočimo da su posljednji Mohikanci na braniku Hajdukove časti ostali oni koje nazivamo "besprizornima", a rođeni su na dan kad je Frane Matošić isključen iz Komunističke partije. Torcidin Kodeks časti u devet točaka pala bi većina onih koji sada vode Hajduk, ali Frane Matošić bi prošao. Danas, dakle, kada ispraćamo šjor Franu, poželimo da njegov duh bude jači od bejzbolskih palica koje su okovale naš ponos. |