JA TE VOLIM «HAJDUČE» !!!!!!!
Već duže
vrijeme proganja me i muči pronaći način kako pomoči u stvaranju još
boljeg i uspješnijeg najdražeg nam kluba našega «Hajduka».
Kada se
vratim na svoja životna iskustva s obzirom da sam dijete bez roditelja
i od nikoga nisam imao pomoći, nego sam sve sam sa svojom suprugom
morao zaraditi. Danas sam otac dvoje prekrasne djevojčice, imamo
prekrasnu kuću, lijep auto i zadovoljni smo sa svojim životom. Nije nam
bilo lako plačati silne kredite, ali smo se svega odricali da uspijemo
podići svoj krov nad glavom, sebi i djeci omogučimo pristojan život.
Kada
razmišljam što sam sve postigao u životu znajuči odakle smo krenuli,
moram biti jako zadovoljan, ali zaključak zašto spominjem privatnu
priču je taj da bez truda i muke nema ništa. Nitko nam ništa nije
poklonio i niti neće. Za sve se moramo sami potruditi i sami zaraditi,
na taj način je puno teže ali i slađe jer smo onda SAMI zaslužni za
uspjehe, koji su neminovni ukoliko sve svoje snage upregnemo za uspijeh.
Dvadeset
pet godina barem tri do pet puta posjetim «Poljud», mjesto goleme
ljubavi, mjesto ogromnih radosti ali i tuge. Moram spomenuti da Hajduk
u bivšem sistemu i nije bio tako loš, dapače uvijek smo bili u
raznoraznim europskim natjecanjima, osvajali smo prvenstva i kupove i
odgojili jako puno vrsnih igraća.
Problem dolazi u samostalnoj
državi koja je nakon domovinskog rata u ekonomskoj krizi, što se
direktno i indirektno prenosi i na Hajduk.
Posebno se to osječa
nakon ;95 godine kada je napravljena velika centralizacija u smislu
dotoka lokalnih sredstava koji su se počeli slijevati u državni
proračun. Sva sjedišta velikih firmi su u Zagrebu pa se tamo poreznom
politikom koja nije u u skladu jačanja lokalnih sredina i plačaju
porezi. Grad Split nije u mogučnosti plačati Hajduk i njegov pogon, od
države se nemamo čega nadati, čekati da netko kupi Hajduk nije rješenje
jer će grad opet postati večinski vlasnik kluba, zbog dugovanja koja su
nastala u samostalnoj Hrvatskoj.
Zato dolazim na ideju da se svi
navijači najdražeg nam kluba ujedine i da se svi uvatimo za jedan šćap
onako kako nas je i barba Luka Kalinterna učija.
Hajduk je
institucija i ljubav koja traje generacijama i koja će trajati i kada
nas ne bude bilo. Probajmo u svoje životno vrijeme učiniti nešto što će
generacije Hajdukovih navijača spominjati kao nešto veličanstveno,
probajmo zajedno najdraži klub učiniti još jačim i boljim.
Počnimo
biti svjesni da bez nas samih nema probitka i napretka kluba kojeg tako
volimo, ako sami ne upregnemo znanje i sredstva, ako se svi ne počnemo
ponašati i razmišljati na način da sami sebe prisilimo da od Hajduka
napravimo još veči i bolji nego što je do sada bio slučaj AKO GA VEĆ
TOLIKO VOLIMO.
Mislim da smo našli način kako da pomognemo
Hajduku. Kako se vratiti u europska natjecanja i maknuti se od prosjeka
Hrvatske lige.
Namjera je otvoriti žiro-račun gdje bi navijači
uplačivali iznos koliko tko može i želi isključivo za igračka pojačanja
u smislu kupnje igrača za veči i bolji Hajduk.
Sa tim računom
raspolažu isključivo navijači a ne klub ili bilo tko drugi i bez znanja
navijača niti jedna lipa ne može se skinuti sa računa. Taj račun bi bio
javan i transparentan na način da bi u bilo kojem trenutku svaki
navijač mogao vidjeti koliko je novaca prikupljeno i kakvo je trenutno
stanje na računu.
Mi bi bili neprofitna udruga ili organizacija
koja bi djelovala samostalno ili primjerice u sklopu Društva prijatelja
Hajduka. Kojoj je jedini cilj biti što jednostavniji servis u
obavještavanju svojih članova tj. navijača u budućem radu i djelovanju
prikupljanja sredstava za igračka pojačanja Hajduka. Odabralo bi se pet
ljudi koji imaju pravo potpisa i bez čijih potpisa niti jedna
transakcija ne može biti obavljena. Unaprijed bi se svaka transakcija
najavila tako da svaki navijač zna koga se, kada se i koliko pojedinog
igrača plača. Sa primjerice Splitskom bankom bi se dogovorila suradnja
otvaranja žiro računa koji bi danonočno bio objavljen na internet
stranici Hajduka pod rubrikom : «Ja te volim Hajduče» kako bi se ta
akcija i zvala. Svaki navijač u bilo kojem trenutku može vidjeti koliko
je novaca prikupljeno. Ako se najavi da se primjerice 25.05. Rapajića
plaća 1,7 milijun kuna a na računu je na primjer 4,7 milijuna kuna.
Onda se zna da je 26.05. na računu 3,0 mil. kuna. Kada se plaća
određeni iznos vrši se POSUDBA na račun Hajduka koji tada uplačuje
igraču.
Svaki navijač u Hrvatskoj i dijaspori koji može i želi
mjesečno ili kvartalno bi uplačivao iznos koji može izdvojiti za jačeg
Hajduka.
Razmišljam na način da to bude barem pedeset do sto
kuna mjesečno. S kime sam do sada o tome razgovarao, a bilo ih je barem
tisuću navijača i simpatizera, jer me ta ideja ne proganja od jučer
nego malo duže vrijeme svi su mi rekli isto . Ta priča se svodi na to
da ako se zna da nema muljanja, ako se zna da je sve čisto i
transparentno, svatko bi izdvoji koju kunu. Nismo svjesni snage
navijača, nismo ni svjesni koliko nas ima i ni približno nismo svjesni
što navijači i simpatizeri mogu pridonijeti za boljitak kluba, a da se
pri tome nitko od nas previše ne potroši i umori. Ima nas jako puno
koji žele i MOGU pomoći, ali nam je zbilja svima puna kapa krađa i
muljanja, ne želimo da se od nas prave budale.
Zato je
najbitnije da se ta ideja jako dobro prezentira navijačima, da je račun
javan i transparentan i da ama baš svatko bude upoznat kuda ide svaka
lipa sa računa. Moramo što prije i što učinkovitije objasniti i
dokazati svima da samo oni sami raspolažu sa svakom kunom koju daju za
Hajduka.
Prijedlog je da primjerice uplatom od tisuću kuna (na rate
ili odjednom – nebitno ) svaki navijač na internet stranici dobije svoj
tajni broj. Kada mi navijači ili čelnici Hajduka žele kupiti nekog
igraća, stavi se cijena za njega i tada svaki navijač ima pravo glasati
želi li da se kupi tog igrača. Kada se glasanjem utvrdi primjerice da
je 70 % navijača za kupnju, tada se kreće u akciju . Objavi se
definitivna cijena i na scenu stupaju pet potpisnika koji odobravaju i
potpisuju posudbu na račun Hajduka. Svaki navijač primjerice uplatom
iznad gore navedenog iznosa stiće pravo i na člansku kartu , par karata
sa utakmice, klupski kalendar ili nešto slično. Tada će se svaki od nas
navijača osječati puno važnije i bolje jer ga se ipak nešto pita i
svjestan je da je i on neka karika u lancu jačanja kluba. Ima pravo
glasa, može biti za i protiv pojedine ideje kupnje igrača i može reć
svoje mišljenje koje će se uvažavati i koje će za promjenu netko voditi
računa. Kada navijači postanu svjesni svoje snage, kada se uvjere da
nema muljanja, uvjeren sam da će uplate biti još veče i brojnije. Kada
se kupi primjerice Rapajića i kada istrči na teren, svaki će od nas
biti sretan pa makar dali i koju kunu za njega. Samo neka nam je tu i
neka je sa nama, a ne da Belgijanci uživaju u njegovim udarcima i
centaršutevima na gol. A kolika je naša snaga i koliko bi mogli biti
jaki probajte se malo koncetrirati na dolje navedene brojke.
Kada
je proslava naslova prvaka na Poljud dođe trideset tisuća navijača
najmanje. Od toga barem dvadesetak tisuća ljudi radi i zarađuje.
(istočna i zapadna tribina). Da njih pola uplačuje sto kuna mjesečno, a
druga polovica 50 kuna mjesečno.
10.000.- x 100 kn = milijun kuna
10.000.- x 50 kn = 0,5 milijuna kuna.
U ostatku Hrvatske je barem dvadesetak tisuća koji bi mogli dati koju kunu.
10.000.- x 100.- kn = milijun kuna
10.000.- x 50.- kn = 0,5 milijuna kuna
Sada
dolazi na red ljudi koje će biti najteže uvjeriti da je napokon jedna
prića iz Hrvatske javna, čista i da nema mućki, a oni se zovu
dijaspora. Ali kada vide i kada se sami uvjere u to, barem kod njih
novac nije problem.
Uvjeren sam da bi kod njih uplate ovako izgledale.
30.000.- x 200.- kn = 6 milijuna kuna
10.000.- x 400.- kn = 4 milijuna kuna
Kada
to malo zbrojimo dolazimo do 13 milijuna kuna MJESEČNO, A AKO POMNOŽIMO
SA DVANAEST MJESECI DOLAZIMO DO 156 MILIJUNA, A TO JE OKO 21 MILIJUN
EURA I TA PRIĆA SE ZOVE «HAJDUK U LIGI PRVAKA SVAKE GODINE»
Sanjamo
????? Ok. Idemo sve prepoloviti. Nemojte mi reć da na Poljudu nema
deset tisuća od trideset tisuća koji mogu plaćati 100.- kn mjesečno.
Nemojte mi reć da u ostatku Hrvatske nema barem 15.000.- ljudi koji mogu plaćat 50.- kn mjesečno .
A dijasporu ćemo isto prepoloviti iako se za njih najmanje bojim.
10.000.- x 100.- kn = milijun kuna (Poljud)
15.000.- x 50.- kn = 0,75 milijuna kuna (ostatak Hrvatske)
20.000.- x 200.- kn = 4 milijuna kuna (dijaspora)
Ponovo
dolazimo do odlične brojke od skoro 6 milijuna kuna puta dvanaest
mjeseci dolazimo do 72 milijuna kuna to jest 10 miliona € i ta se prića
zove «HAJDUK SVAKE GODINE U LIGI UEFA»
IMA NEKOLIKO JAKO BITNIH STAVKI KOJE VAM MORAM MALO BOLJE POJASNITI DA UVIDITE RAZMJER KOLIKO SU OVE BROJKE REALNE .
-
da uplačujemo samo dvije do tri godine bilo prvu ili drugu soluciju mi
smo najjači klub u regiji, a sa jačinom kluba raste i zanimanje
sponzora, tv prava i slično
- gore sam u par navrata namjerno
spomenuo riječ POSUDBA. Pa kada se primjerice kupi Rukavinu za milijun
kuna, prilikom njegove prodaje taj se milijun vrača na žiro račun
navijača, a zarada neka ide Hajduku. Tako da se velika većina datih
sredstava i vrača na žiro-račun, a kako prolaze mjeseci i godine
uplata, sredstva se samo gomilaju. Jedino kada za svoj gušt kupimo
primjerice Rapajića, tada novci nemaju povrata jer se taj igrać neće
više prodavati, ali je zati jeftiniji.
- kada završi prijelazni rok sredstva na računu se oroče na 6 mjeseci do idučeg prijelaznog roka, a znamo da kamate nisu male.
-
moramo biti svjesni da je Hajduk u neka bolja vremena imao pedesetak
tisuća članova koji su sada ljudi u najboljim godinama i koji žele i
mogu pomoči da im se stara ljubav vrati tamo gdje joj je mjesto.
-
puno ljudi u dijaspori Hajduk je vječita ljubav i poveznica sa
Domovinom i neće žaliti truda i novaca da pomognu. Nemojmo zaboraviti
da je vani barem 3 miliona Hrvata a jako dobro znamo od kuda su se
najviše iseljavali i koja im je prva i vječna ljubav. Pa računajte da
barem dva miliona navija za Hajduk, A VELIKOJ VEČINI NJIH JE SVE
PROBLEM, SAMO NE DVADESETAK EURA MJESEČNO.
- bez obzira što mnogi
misle o obrtnicima i poduzetnicima ima dosta ljudi koji će izdvajati
petsto, tisuću i više kuna mjesečno među kojima je i moja malenkost.
(osobno znam barem deset ljudi ) a u gornjim brojkama ih nigdje nisam
spominjao.
- svi postajemo polako svjesni činjenice da bez novaca
nema jakog Hajduka, pa ako nam je taj mladić od 96 godina toliko drag,
onda idemo svi za jedan šćap i učinimo Hajduk najjači klub u ovom djelu
Europe. A tako je malo od svakog potrebno da to i uspijemo. Ajmo dvaput
mjesečno manje otić na kavu, popušit tri kutije mjesečno manje, uzet
tri filma manje iz videoteke, pokušati uštedit na gorivu pa se koji put
i prošetat ako će nas tih pedeset kuna nedostajati.
JER DOSTA JE :
- da nam Mamić uzima ama baš svakog igraća samo da ne dođe u Hajduk, pa taman da sidi na klupi.
- da se sramotimo protiv ribara, autolimara i konobara
- da svako lito gledamo kako nam se raspada ekipa jer nemamo ni za plaće
- da nam glavni igrač obrane sedam dana prije Debrecena odlazi vanka
- da nam suci rješavaju sudbinu bilo u Europi ili u Hrvatskoj
- da idemo u 16 pretkola prije nekog boljeg ili zvučnijeg protivnika koji će nas nalemati usrid Poljuda.
- da nam najtalentiraniji igrači odlaze, a nisu se još ni obrijali a kamoli vidli prvu ekipu.
ZA ONE KOJI NISU SVJESNI ŠTO ZNAČI 10 MILIJUNA € A TO SIGURNO MOŽEMO SKUPITI PA TAMAN SKUPLJALI DVI GODINE :
Pletikosa 2,0 €
Pelaić Vejić 800.000.-€ Tudor 1,0.-€ Neretljak 1,0.-€
Srna(posudba) Carević 1,0.-€ I. Leko 600.000.-€ Rapajić 1,0.-€
Andrić
Rukavina Petrić 3,0.-€
A
nemojmo zaboraviti jako puno mladih lavova koji čekaju svoju priliku
jer smo barem mi poznati po odgoju i afirmaciji jako puno velikih
igrača.
REZIME SVEGA GORE NAVEDENOG.
Ako nas zbilja ima
toliko kao što se i sami volimo hvaliti, ako nam Hajduk zbilja toliko
znači, ako smo stvarno željni vratiti ga na stare staze slave ova
akcija MORA uspijeti. Svatko može pridonijeti malom i simboličnom
uplatom koja ga neće oštetiti, ali istovremeno ga se nešto i pita i ima
pravo glasa u stvaranju jakog Hajduka. Ima nas stotina tisuća i samo
deset posto pravih i odanih bijeloj boji dovoljno nam je vratiti bile
tamo gdje im je i misto.
Ako sam se prevario u mojoj procjeni i
uvjerenju, ako nas ipak nema tako puno i ako Vam Hajduk ne znači tako
puno kao meni, ja se ispričavam na Vašem vremenu i trudu koju ste
utrošili čitajući ovu poruku.
JA TE VOLIM HAJDUČE !!!!
