- ne, mi nismo igrali nogomet prije 1945. kada su nam ga donijeli partizani

- ne, mi nismo navijali za Dinamo i Dinamo nije imao navijaca prije no sto se Torcida(TM) sjetila da bi bilo dobro organizirat suparnicku skupinu u ZG

- ne, mi nemamo nikakvih uspjeha prije 1990. ... imamo samo dva naslova prvaka vise od nekog Zeljeznicara, a time se (skruseno priznajem) ne mozemo ponositi

- da, mi smo osvojili Kup velesajamskih gradova samo zato jer te sezone u tom kupu nije sudjelovao Hajduk

- ne, mi nemamo ni posten stadion, kao Partizan, Zvezda i Hajduk... a i sto ce nam kad nemamo publike?

- ne, nasi igraci nemaju dispet jer su samo banda placenika koji igraju u ZG zbog novaca i toga se sramimo

- mi smo poceli trofeje skupljat tek 1990. koordiniranom akcijom Tudjmana, VONS-a, Mladezi HDZ-a i kanadskih iseljenika

- tada se pojavila i publika i navijaci

- ta politika je omogucila i sve uspjehe, skrsivsi euro-Hajduk u zacetku instaliranjem prikrivenih dinamovaca Rozica, Buljana, Kaleba i ostalih

- da, mi cemo uvijek gledati u ledja velikom HAJDUKU, svjesni da smo samo mladji brat

- eto, mi se trudimo koliko mozemo, nadamo se da cete nas oko 2105. poceti smatrati barem poluozbiljnim protivnikom, dakako, daleko iza jednog Slavena, Rijeke ili Mladosti 127

- duboko se ispricavam sto se, kao navijac jednog umjetnog kluba bez tradicije, usudjem uopce pisati na ovom topicu  

na kraju, predlozio bih, kao mjeru krajnje poniznosti, da se svim hrvatskim novinarima posalje dopis u kojem se upozorava da utakmica HAJDUK - dinamo nije nikakav "derbi", vec samo usputni susret prvaka cilog svita na putu prema Ligi za prvaka...