ZAGREB - ”To tvrdim još od 1945. godine”, odgovorio je nakon derbija Zdravko Mamić na novinarsko pitanje je li Luka Modrić zaslužio jednu od naslovnih uloga u nacrtima Cice Kranjčara. Ne mogu se pohvaliti da pripadam krugu njegovih istomišljenika, čini mi se da su ovako zaoštrene retoričke figure Dinamova dopredsjednika više namijenjene unižavanju talenta i uloge Nike Kranjčara nego podizanju Modrićeva rejtinga, ali s druge strane sve je teže držati štangu izborniku koji ”ne vidi alternativu za Niku”.
Ako je pozorno pratio splitsku utakmicu, Zlatko Kranjčar je morao vidjeti igrača koji može i te kako dostojno zamijeniti njegova sina na poziciji “špilmahera” u nacionalnoj momčadi. Jer Luka Modrić je, prema općoj ocjeni, zasjenio najveću Hajdukovu zvijezdu u većini elemenata nogometne igre.
Stavimo li pod povećalo nastupe dvaju najplemenitijih igrača lige, dolazimo do zaključka da je Niko u nedjelju pobijedio samo u solističkim dionicama na centru igrališta. Da, njegov “ringišpil” je ponekad zaista praznik za oči, ali momčad od toga rijetko izvlači veću korist. S druge strane, Modrić je plijenio motoričkim sposobnostima, u trenu se iz obrambenog “terijera” na sredini terena pretvarao u trećeg napadača i ugrožavao vrata, bilo dalekometnim projektilima ili udarcima iz kaznenog prostora. Maksimirski playmaker je, pored toga, preferirao jednostavnu igru brzih dodavanja, lopta definitivno nije njegova opsesija...
U ovom paralel-slalomu oči bode još jedan detalj. Kranjčar je apsolutni “prvi sve” u Hajdukovim redovima, posjeduje sve ovlasti prilikom izvođenja prekida, ali ubačaji su mu najčešće bili “svijeće”, dok su od njegovih slobodnih udaraca mogli strahovati samo Dinamovi igrači u živom zidu. U usporedbi s Nikom, Modrićeve su ovlasti minimalne, ali je korist od njegove igre opipljiva.
Zbog svega navedenog sljedećih mjeseci treba očekivati zaoštravanje polemike na temu tko je vlasnik “desetke” u Cicinoj momčadi. Nema dvojbe da je Niko kvalifikacije za SP odradio na više nego solidnoj razini, ali izbornik ne može pobjeći od činjenice da mu sin danas igra mediokritetski, predvidljivo, tek nijansu bolje od prosječnog.