| Od pete lige i rada na carini do strijelca Hajduku i Dinamu za tri mjeseca |
| Željko Malčić: Jesam Čaruga, ali samo u šesnaestercu |
| Autor IGOR FLAK |
 |
| Željko Malčić |
| Foto: D. Urukalović |
Privlaku, mjesto koje se ponosi Mirkom Filipovićem, ostavili smo s
desne strane, jureći prema Tordincima, gdje je donedavno novi Vitez
slavonske ravni mazao petoligaške mreže. Kiša je
razmazala blato po asfaltu, sa svih strana podsjetnik na olovne 90. i
veliku patnju tog ponosnog naroda Ne prilazi, mine. U srcu sela kafić
maštovitog naziva Acapulco, unutra lokalni dečki na poker
aparatu krate vrijeme do utakmice.
- Je li tu danas bio Željko Malčić? - upitali smo.
- Tko? - uzvratio je mladić, pogledavši nas ispod oka: - Ne
poznajem ga.
- Ma, on je naš kralj - uzviknuo je srednjovječni
muškarac nalakćen na šank.
Iz mračnog separea, čuo se glas ogorčene žene:
- Ma, takih igrača ima svugdje, pa i u mojim Vođincima. Malčiću svaka
čast, ali nitko ga nije fermo do prije nekoliko dana.
Colonia, produkt tria iz Vinkovaca, glasom Indire to je svojedobno
opisala ovako: Svijet voli pobjednike.
Da, a on Željko Malčić, 26-godišnji nogometni sanjar, danas
je popularniji i od Cro Copa, on je novi Vitez slavonske ravni. Hajduku
je spakirao dva, nije bio milostiv ni prema Dinamu. Iako je odabrao
najdraži pogodak.
- To je ovaj Kochu. Moja cijela obitelj navija za Hajduk, i ja imam
Torcidin šal.
Kiša nije prestajala, sa Željkom smo šetali
požutjelim lišćem prema malom igralištu
Zrinjskog, gdje je još u kolovozu igrao. Na ulazu poznat
slogan Zna se.
- Da, glasat ću za HDZ. Ma, to je ovdje normalno!
Klub i selo diše za Sanadera, no svi su ga zaboravili kad se
pojavio Malčić.
- Skini se, čeka te tvoja devetka - vikao je službeni spiker,
pozdravljajući dečka kojeg i danas na svim Cibalijinim utakmicama prati
pedesetak navijača iz Tordinaca.
Željko je najranije djetinjstvo proveo u Nijemcima, u kući na kraju
sela koju granate nisu štedjele.
- Bili smo četiri godine u Njemačkoj, tamo sam otišao s
deset i počeo igrati. No, već smo se 95. vratili u Nijemce. Tata je bio
tamo cijelo vrijeme.
U Lovoru iz Nijemca je igrao kratko, pa u Dilju u trećoj ligi. Pamti
gdje mu je u karijeri bili najteže.
- Uh, u Slavonskom Brodu. Tamo smo igrali protiv Slobodnice, a jedva se
izvuče živa glava. Tamo su nas čupali za kosu.
Radio je na Bajakovu na carini, konobario. Ali nikad nije prestao
vjerovati u sebe.
- Želio sam biti profesionalni nogometaš. Bio sam dugo na
Cibilinoj meti, znao sam da me žele.
Jednom su odustali. Zbog jednog novinskog napisa.
- Napisali su da sam kao Čaruga, da pijem, pušim, bančim.
Danas je poput Čaruge, ali u šesnaestercu. I menadžeri su
već nabavili broj.