Problem balkana je da se vrlo brzo igrači umisle, da su najbolji, da mogu sve, onda razni židaci i ini dižu ih u zvijezde nakon 2 utakmice a oni svi happy misle da su vrh svijeta.
nekada su igrači igrali za "raju" za ljude oko sebe, za svoje susjede, igraš za čevap i kefir i sretan si, ali su davali sve od sebe, niej im prvo na pameti bio novac, nego gušt, razveseliti susjeda vinka ili strica peru, da se narod veseli, nekada su se igrači družili s običnim pukom, pili s šljakerima, profesorima, doktorima, danas misle da su vrh svijeta jer imaju plaću 10 puta veću od ljudi koji krvare za svaku kunu. i što onda, prve pare zdrobe za neki BMW, naravno nakon toga pičkice padaju, oni svaki dan na cajkama, a klub i susjedi ih sve manje zanimaju, jedva čekaju da odu u nekog austrijskog trećeligaša ili engleskog osmoligaša, da dobiju nešto para i to je to.
pa jebote, ne moraš pobjediti, izgubi 10:0, ali potrudi se, nitko ti neće zamjeriti a ne ono idem ja doma, tj. na cajke i da lovim pičke. nema danas kao nekada zajedništva, prijateljstva, želje da promoviraš grad, kvart, kuću, samo pare, pare pare, pa ne bi vi meni igrali za 2 kune, dobili bi kao prosjećan hrvat 2500 kn na mjesec, nećeš, odjebi, netko će igrati, pa makar bili zadnji ali neka se trudi. Godinama ne idem na utakmice jer mi se sve oko nogometa gadi, od kada su razni novalići, mamići, canjuge, zecovi, onaj pacijent od mlaodsti 127, buljani i ini sinovčići uništili ono što je nekada bilo sveto. a da ne govorim onu budalu od markovića.
treba sjesti, priznati da smo na dnu, da su od nas gori MOŽDA san marino i andora, i krenuti od nule, igračima usaditi neke stvari a sinovčiće poslati u pržun.