Nevezano za sve teme vezane uz moj voljeni klub Cibalia, prateći je, kao rođeni vinkovčanin još od vremena Nk "Dinamo'' VINKOVCI, iz vremena Republičke lige do danas, sada, kad već mnoge stvari vezane za nogomet mogu "sa dvije noge na zemlji" puno racionalnije procijeniti (a ne navijački), želim iznijeti svoje misli o voljenom klubu.
Lijepo je, a i ljudski željeti da tvoj voljeni klub nastupa u najvišem razredu hrvatskog nogometa, bilježi rezultate o kojima će navijači rado pričati i tome se radovati, ali je stvarnost, nažalost, posve drugačija. Budimo realni, današnja organizacija kluba, upravljačka, strukovna i igračka nije kvalitetna i na razini naših želja za nastup u najvišoj razini natjecanja. Pri tome, ne mislim da je svatko loš, imamo mi dosta kvalitetnih pojedinaca na svakoj organizacijskoj stepenici kluba, ali kao cjelina te kvalitete nema. Zahvaljujući tome, bespotrebno smo ostajali bez kvalitetnih ljudi iz uprave kluba, bez kvalitetnih trenera te igrača vrijednih spomena, počevši od najnižih kategorija do A momčadi. Klub koji želi nastupati u najvišem rangu natjecanja ne može svoju budućnost graditi na entuzijazmu pojedinaca i malih organiziranih grupa. Takav klub na svakoj organizacijskoj razini mora imati postavljene odgovorne osobe sa jasno propisanim pravima i odgovornostima, gdje će za dobre rezultate biti dodatno nagrađeni, a za loše prvo novčano kažnjeni, a ako tako nastave i smijenjeni
, bez obzira o kome se radi. Da bi klub stigao do te razine treba puno rada i rada, vremena, odricanja, ljubavi te naravno i neizbježno - dosta iliti dovoljno novaca.
Kao primjer, navest ću vam klub Nk ''Vardarac'', kojeg pratim od vremena kad su (do nedavno) igrali u najnižem razredu natjecanja, a sada su stigli do 3.HNL i ne misle tu stati. Jučer su nastupili na novom stadionu (međunarodnog ranga) na prvoj utakmici i pomeli Nk "Bedem" 3:1. Još veću težinu ima spoznaja da mjesto broji nešto više od 500 stanovnika, ali je klub tamo organiziran upravo onako kako sam napisao da treba biti. Imamo mi takvih primjera u Hrvatskoj dosta, npr. projekt spajanja Nk "Bjelovar" i Nk "Mladost" Ždralovi i sve ono što uz taj projekt ide. Vinkovci su svojedobno imali 4 gradska kluba sa lijepim objektima i terenima za igru, ali kratkotrajna zamisao o mogućem spajanju, stvaranju jake strukovne i igračke baze nikada nije zaživjela. Još dok sam aktivno igrao za Nk "Lokomotiva" Vinkovci sjećam se koliko su među nas igrače bolesni pojedinci iz uprava klubova upumpali u mozak ne rivalstvo, što je ljudski, već mržnju. Kad se toga sjetim uvijek se sramim tog dijela igračke karijere.
Neću dalje duljiti, moglo bi se tu još štošta napisati (bez vrijeđanja). U našoj Cibaliji moraju shvatiti da nije sramota ne znati, ali je sramota misliti da znaš - a ne znaš. Nije sramota otići u sredine koje su zdravo organizirane, skupiti korisna znanja i iskustva, ostvariti kvalitetnu suradnju sa takovim sredinama te sve to prenijeti u svoj klub i graditi njegovu budućnost na zdravim temeljima, a ne na osobnim interesima pojedinaca i i interesnih grupa jer onda budućnosti za klub i nema, ostaje samo pusta želja nas koji volimo i simpatiziramo naš HNK "Cibalia".
Koristim ovu prigodu da pozdravim stare prijatelje koji su još uvijek aktivni u klubu, Štiler Samira i Brunu Buhača. Žao mi je što među njima nije (koliko trenutno imam saznanja) i moj prijatelj Goran MEŠTROVIĆ.
Veliki pozdrav svim ULTRASIMA.