- Ja sam tu da radim s igračkim korpusom koji mi uprava stavi na raspolaganje. Siguran sam da bi drugi, to jest naši treneri padali u afan i tumačili kako je momčad znatno oslabljena umjesto da bude pojačana. Kratko su trajale iluzije da bi Hajduk mogao angažirati Juricu Vranješa, dakle još jednog igrača “over 30”, jer bivši reprezentativac usprkos slatkorječivih izraza kako mu je “žarka želja vratiti se kući, u Hrvatsku, baš u Hajduka”, ipak nije htio popustiti ni cent od svojih novčanih zahtjeva.

Predsjednik nije omiljen

Svaguša nije baš omiljen među navijačima, dapače izložen je čak i podrugivanju, uglavnom na račun manjka visoke izobrazbe. Hajduk je u posljednje vrijeme imao odreda sve fakultetski školovane predsjednike, koji su salonski nastrojeni, elokventni, u svojim istupima oprezni, prema novinarima susretljivi, pa i fotogenični, ali kad se sve zbroji i oduzme, čak i kad se, na primjer Branku Grgiću i Mati Perošu dadu veliki popusti u odnosu na kritična stanja kluba, ipak ostaje činjenica da su – barem što se tiče nogometne strategije – šlajfali u mjestu, pa čak, figurativno rečeno, i kočili uzbrdo.

Naime, u Poljudu su se gomilali igrači, i to prvotimci angažirani uz mnogo pompe, ali i za prevelike novce, te takozvane nade koje su olako dobivale ugovore – profesionalne i stipendijske. I kako god okrenuli, aktualni predsjednik sa svojim ljudima prvi je promijenio kurs, okrenuo se budućnosti. Baš tako, odnosno onako kako to godinama zahtijevaju navijači Hajduka. Već sam pisao kako je predsjednik Barcelone Joan Laporta (sad mu je istekao posljednji mandat) postavio stručnjacima katalonskog kluba osnovni uvjet: “Najmanje pedeset posto prvotimaca mora doći iz naše ‘cantere’, onda možemo 35 posto igrača dobaviti iz drugih klubova, tek potom ćemo kupiti svjetske klase, najviše njih 15 posto.” Barcelona danas ima budžet od 450 milijuna eura, prva je klupska sila svijeta i, što je najvažnije za sve u nogometu, Barca je primjer kako se igra i nadigrava, oduševljava i pobjeđuje, osvaja najprestižnije trofeje (prošle sezone svih šest u svim natjecanjima u koja su krenuli).

Ključ uspjeha apsolutno leži u klupskoj politici u kojoj je zakon broj jedan stvaranje igrača, pa tek zatim kupnja... U Hajduku je godinama zapostavljan rad u omladinskoj školi, događalo se da iz tog vitalnog pogona nije bilo igrača za prvu momčad. Više puta se u proteklih desetak godina tumačilo kako ima talentiranih, ali su mnogi potencijali ostali nedorečeni i nedokazani. S jedne strane zato jer nisu kvalitetno obučavani tijekom rada u mlađim uzrastima, ali i zato jer je Hajduk prebrzo mijenjao trenere, koji su često bez pravog iskustva, pa i znanja, uskakali na klupu “bijelih”. 



Točno je, poslije kikseva “bijelih” u ovom prvenstvu, konkretno pravih debakala protiv Šibenika i Karlovca, kao i nekih neriješenih ishoda, koji su za Hajduka faktički bili kao porazi (Međimurje), svaki trener bi bio brzo otpisan osim Talijana. I to zato jer Reja ima čvrsti bogati ugovor, zatim i zato jer na vidiku nema trenera koji bi ga zamijenio osim da se opet improvizira i luta. Ali ipak, prije svega, Reja je ostao zato jer su njegova stručnost i rad neupitne kvalitete, pa se baš u tome i vidi izlaz nabolje. Iz Marbelle stižu informacije o vrhunskim pripremama, to su uobičajene trube koje su odjekivale i s ranijih priprema iz Antalije, s Rogle ili Poreča, tako da sve te optimistične najave treba zanemariti. I vidjeti što će Rejina momčad pokazati u prvenstvu, točnije u polufinalu Kupa protiv Dinama.

Barcelona

Međutim, činjenica je da su u Poljudu pod vodstvom Svaguše sto posto obrnuli politiku, sad je na sceni doktrina štednje i povjerenja u mlade među kojima ima materijala za kvalitetu, sasvim dovoljnu da se u HNL-u Hajduk ponaša pobjednički. Predsjednik Hajduka Svaguša u Barceloni je prigodom dvodnevnog posjeta dobio vrhunski tretman. Tome je prethodilo lobiranje provedeno uz pomoć ljudi prijateljski nastrojenih prema Hajduku, ali i fama splitskog kluba kao tvornice vrhunskih igrača. Zanimljivo je da je ugled Gorana Vučevića u slavnom katalonskom klubu zaista izuzetan premda objektivno u Barceloni i nije ostavio posebnog traga. Pepp Guardiola, trener Barce, rekao je Svaguši: SEnD Goran ovdje ima otvorena sva vrata, on je član naše obitelji. Nema dvojbe, mogućnosti naše suradnje su velike, jer Vučević je bio igrač, siguran sam i trener, s pravom nogometnom žicom... Gost iz Splita ostao je impresioniran, da ne kažem i zabezeknut veličinom i funkcionalnošću nogometnog centra “Juan Gamper”, gdje se na sedam terena i u dvije dvorane, uz sve moguće druge bitne sadržaje, odgajaju buduće zvijezde Barcelone.

Ugovor bez prave podloge

Hoće li ova garnitura sa Svagušom na čelu nešto poduzeti ili će i oni jedino brigati o prvoj momčadi i nastaviti praksu brojnih kupovanja i rijetkih dobrih prodaja igrača, tek treba vidjeti. Zasad je jedino točno da je predsjednik Hajduka zajedno s članovima Nadzornog odbora, objektivno pritisnut visinama bogatih ugovora bez prave podloge (čitaj nagrada u odnosu na uspjeh), odlučio zatvoriti špine i reducirati ugovore bez pokrića, a tu prvenstveno mislim na one bonuse na račun odigranih utakmica. Neke nezgrapnosti koje su se javile u odnosu na tretman odbačenih (termin ranojutarnjih treninga, na primjer) izazvale su zgražanje u javnosti, vjerojatno je kompletnu operaciju smanjivanja ugovora u realnije gabarite trebalo voditi opreznije, s više osjetljivosti, s nastojanjima da se postignu kakvi-takvi dogovori.

Ali i takvi potezi, koliko god bili prijeke naravi, izazvali su kod preostalih prvotimaca shvaćanje da za “uvatit ribicu triba smočit guzicu”, to jest da za dobiti ugovoreno, mora se dati mnogo više, to jest onoliko koliko Hajduk sa svojom reputacijom i zaslužuje. U bliskoj prošlosti u Poljud su stizala značajna igračka imena, vjerovao sam i ja, prava pojačanja od kojih, na žalost navijača, nije bilo velike koristi s obzirom da su izostali trofeji. Razne posudbe igrača, pogotovo angažman onih koji su ipak na silaznoj putanji karijere, definitivno je kompromitirao takvu politiku i zato ova garnitura uprave zaslužuje bezrezervnu podršku.

Uz napomenu da i Svaguši zajedno s prvakom Nadzora Petroslavom Sapunarom, posebno sa svim velikim dioničarima, u prvom redu gradonačelnikom Željkom Kerumom, vrijeme nikako ne ide na ruku, ono brzo istječe. Jer, imperativ je veliki, moćni Hajduk, dok je od od ovoga “mnogima muka”, kako je to svojedobno, gotovo prije četvrt stoljeća, sročio danas pjesnički nadareni Branko Slivar, jedan od nenadmašnih iz armije navijača...