riki jebote led davaj taj recept i navijači hajduka krećite u akciju!
odmah, nema vremena, samo je par dana do tekme!
oni koji idu u slovačku neka postupe kako spada da ceo svet vidi hajduka!

Ozbiljno, bila stranica fkvelezlive.com, jedna kamera na stadionu u Vrapčićima, bez komentara, ponovljene snimke, bilo čega, samo sirovi prenos. Cijena 8 eura. Te varijabilan broj pacijenata širom svijeta.
Trajalo mislim sezonu, možda još malo.

Za pravu lovu bi i slovaci prenosili..nisu oni mutavi..nabijaju cijenu jer znaju da nam prijenos znači mnogo više nego njima.

ili instaliranje lige 8



ja ne očekujem ništ od te tekme osim 105 kuna čiste dobiti jer ću uložit 100 a koef je 2,20

liga8 kao New Deal hrvatskog nogometa.
ja kao roosevelt

ta tekma je slamka spasa za hajduk ove sezone, bilo bi vrijeme da se već jednom napravi taj iskorak i barem dođe do mogućnosti plasiranja u nekakvu ligu kad već ne može u ligu prvaka.
u prvenstvu se može još štošta promijeniti, ali u upravljanju hajdukom malo toga.

slažem se
svake sezone nesretno ne uđemo u LP,ili za jedan gol kratki ili vratnica ili Urs Meier,zato bolje da u europsku ligu probamo

evo jos jedno ime


http://sportske.jutarnji.hr/index.php?cmd=show_clanak&clanak_id=12632

Sapunica oko napadača se nastavlja: Hajduk sada želi dovesti Duju Čopa?

Susret s vođom slovenske Torcide: otac Janez, a žestoki Hajdukovac

 

‘Pravi smo Slovenci, nitko u obitelji nije rodbinski povezan s Hrvatskom, pa otac mi se zove Janez, što drugo kazati’, otkriva Alan Kranjc, prvi među jednakim SLO torcidašima

tekst i snimke: pero smolčić

Put do mjesta Ankaran vodi preko Piranskoga zaljeva, Portoroža potom Kopra, a u trenutku kada se treba nastaviti ravno prema Trstu odvojak vodi prema malome priobalnom slovenskom mjestu. Iza sebe je potom potrebno ostaviti zaseok Hrvatini, a kada stignete u Ankaran glavna je ulica Jadranska. Natpisi su podsjećali na Dalmaciju, baš kao i jedan poseban lik.

- Gotova mi je smjena, sada se mogu malo opustiti - kazao nam je Alan Kranjc, prvi među jednakima u Torcidinu ogranku u Sloveniji.
Posao ga je tijekom ljeta doveo na obalu.

- Radim kao spasioc, prvu godinu u Ankaranu. Do sada sam ljeta provodio u Pakoštanima, a sada sam prvi put nakon dugoga niza godina ostao u Sloveniji - rekao nam je Kranjc.
Baš kada smo krenuli pričati o Torcidi u Sloveniji, stvar se zakotrljala sama od sebe.

Janez, Elica i Alan Kranjc jedva čekaju ponovno na Poljud

- Ti si onaj koji me može ubaciti u Torcidu - odnekud se pred stolom stvorila dražesna konobarica.
- Naravno - odvratio joj je Kranjc te posegnuo u torbu.
- Evo, to ti je formular kojim ćeš postati naša članica. Samo ga trebaš ispuniti.
- Trebaju mi još dva. Još će mi se dvije prijateljice učlaniti - nastavila je, saznali smo i ime nakon njezina “upada“, Anja.

Prvi joj je zadatak bio kopirati pristupnice i potom original vratiti Kranjcu.
- Evo, baš se dobro poklopilo - kazao je torcidaš.
Transparente njega i njegovih kolega često viđamo ne samo na Poljudu. Ljubav prema splitskome klubu potekla je odavna.

- Kako sam rekao, s obitelji sam ljeta provodio u Pakoštanima. Otac je radio u kampu, a ja i majka smo uživali. Prvi smo put na utakmicu u Split krenuli 1981. godine, a ostalo je povijest - sjetio se Kranjc.

- Jednom smo se, bilo je to 1984., vozili s prijateljima dinamovcima u automobilu na utakmicu, nije bilo sukoba - nasmijala se Alanova majka Elica.
Vjerovali ili ne, i ona je član Torcide. - Ne vjerujete!? Evo vam iskaznica - posegnula je u svoju torbicu.

Zbog Hajduka nas nitko nikad nije krivo pogledao

Za oca nismo morali ni pitati. Ljubav Kranjcovih prema Hajduku kolektivna je, premda nitko u obitelji nema rodbinske veze s Hrvatskom.
- Pravi smo Slovenci. Pa, otac mi se zove Janez, što drugo kazati - prisnažio je Alan, dok se očev brk smijao.

Od zadnjih akcija posebno pamte “papelitose“ na prvom prošlosezonskom poljudskom derbiju s Dinamom.
- I ja sam bio jedan od onih koji su se popeli na krov. Zajedno s Ivorom (Ivor Jeftimijades, jedan od najangažiranijih članova Torcide u Splitu, nap. a.) sam bio kada su nam dali akreditacije, bilo je nevjerojatno - ispričao je Kranjc.
- I ja ću tu utakmicu dugo pamtiti - dodao je otac Janez koji je također bio na tribini. Na krov se nije popeo.

S Jeftimijadesom je Alan postao odličan prijatelj.
- Povezao nas je zajednički prijatelj iz Pakoštana prije 15 godina, i od tada smo odlični. Sada kada je bila priča oko dionica, Ivor me odveo na jedan sastanak s predsjednikom Perošem i ostalima.

Alan arhivira sve ulaznice i popisuje Hajdukove rezultate

Bilo mi je nevjerojatno da sam tamo.
Kranjcovi inače žive u naselju Dobova u općini Brežice, nedaleko od Zagreba. U tome kraju živi još puno slovenskih torcidaša koji su u većini, iako je Zagreb udaljen svega 30 kilometara.

- Dobro, ima i par dinamovaca, jedan je i naš prvu susjed - kazala je Alanova majka Elica.
- Priča se formalizirala 1996. godine kada smo prijavili naš ogranak u Općini i imali smo svoje prostorije. Ipak, tadašnji se predsjednik polako s godinama zasitio, a potom se nismo opet prijavili u Općini, no i dalje funkcioniramo odlično. Svi znaju da se za sve trebaju meni javiti i stalno primam pozive - pojasnio nam je Kranjc.

Neformalni “ured“ ipak postoji.
- U Krškome imamo jednu sobu koja je puna šalova i u kojoj se često družimo.
Putovanja su pak posebna priča.

- Najviše nas je išlo 2000. godine u Varaždin kada je Hajduk postao prvak. Skupili smo čak tri autobusa nas Slovenaca. Sada godišnje odem barem pet do šest puta u Split. Prespavamo noć, dvije i onda natrag.
Hajduk je Kranjcova jedina nogometna ljubav.

- Slovenski nogomet slabo i pratim. Nije to toliko popularan sport među Slovencima. Mi torcidaši navijamo samo za Hajduk.
Problema zbog navijačke pripadnosti nije imao.
- Nikad nas u Sloveniji nitko zbog navijanja za Hajduk nije krivo pogledao.

Osobni trener Vl. Vujovića Alan Kranjc je ne samo navijač Hajduka, nego i profesor tjelesnog odgoja. - Radio sam osam godina u školi, no sada sam osobni trener i trener u rukometnome klubu Brežice. Kao osobni trener radio sam s velikim rukometnim imenima poput Uroša Šerbeca i Vladimira Vujovića - kazao nam je ne bez ponosa Kranjc. (ps)

Imamo više od 200 članova

Kada je 1996. godine službeno oformljena Torcida Slovenija, navala je bila velika.
- Još imam popis tih članova, bilo nas je 125 - izlistao je popis Alan Kranjc.
Danas torcidaša u Sloveniji ima još i više.
- Samo ja sam odnio preko 100 prijavnica u Split, a došlo ih je i još toliko. Imamo preko 200 članova.