Maske su sasvim pale. Ukoliko je do jučer i bilo nekoga tko je vjerovao u poštene namjere Željka Keruma, nakon posljednje sjednice Gradskoga vijeća i takvi su morali priznati kako Splitom trenutačno drma lik kojemu je do Splita stalo kao i do blagajnice iz njegove butige.

Kazati, naime, kako je Torcida ekstremistička skupina, i to samo zato što je Peristil osvanuo pokriven žutom kesom na kojoj je, Kerumu dobro znanim fontom, ispisano Kodeks, izjava je koja otkriva naličje gradonačelnikova poslanja.

I prije izbora su, istina, neki (krivo je reći 'mnogi' jer u tom slučaju bi odabir glasačkoga tijela bio drugačiji) glasno upozoravali kako je Kerumovo ustoličenje u gradonačelničku fotelju sukob interesa s dalekosežnim posljedicama.

Klub navijača Hajduka 'Torcida Split' udruga je s nešto manje od devet tisuća članova. Registriranih. Dakle, onih koji plaćaju članarinu i više-manje aktivno sudjeluju u radu Udruge ponašajući se u skladu s njenim Statutom. Naravno, navijača koji se osjećaju, pa i nazivaju, torcidašima puno je više.

Ipak, oni nisu jezgra, a ta jezgra, koja ovih dana provodi sasvim legitimne akcije kontra aktualnoga Hajdukova vodstva, trn je u Kerumovu oku. Kad im se ulagivao tijekom predizborne kampanje onda, naravno, nije u pitanju bila ekstremistička skupina čije članove danas, samo nekoliko mjeseci kasnije, treba pohapsiti.

Ili - da citiram Keruma - procesuirati. Isto tako, nasilničko Kerumovo ponašanje u opskurnoj zagrebačkoj birtiji, garnirano ljubavlju prema Hajduku, predstavljeno je tada kao poželjno ponašanje Dalmatinca u metropoli.

Sukladno tome, jedan od aktera te makljaže nagrađen je mjestom u klupskom Nadzornom odboru, da bi danas taj isti tučar Kerum upozoravao na eskalaciju navijačkoga nasilja koje može dovesti i do tragedije, poput one u Širokome Brijegu.

Kerum je odigrao na opasnu kartu. Nema sumnje kako bi se ovih dana rado zasladio jednim incidentom s potpisom Hajdukovih navijača, štoviše, izjavama na sjednici Gradskoga vijeća on ga otvoreno i zaziva jer mu to preostaje kao zadnja slamka ukoliko javnost (ponovno) želi okrenuti u svoju korist.

Kad ih je iskorištavao za predizbornu uporabu, članovi Torcide za Keruma nisu bili plaćenici i huškači nega glasači prvoga reda kojima je u političkome zanosu obećavao ne samo mjesto u Nadzornome odboru kluba, nego i prodaju svoga paketa dionica.

Dobar dio torcidaša tu je priču posupao, ne zato što im je nešto posebno bilo stalo do burzovnoga mešetarenja, nega što su se ponadali da će se, dolaskom novoga gradonačelnika, Grad Split napokon ozbiljno početi baviti klubom čija je dobrobit jedina svrha njihova postojanja.

I nisu bili sasvim u krivu. Kerum se zaista ozbiljno bavi Hajdukom. Ali ne kao klubom koji bi trebao biti ponajveći splitski brand, nega kao klubom kojemu će zavladati najveći splitski brandyti.

Bacanje krafni, bojkot derbija s Dinamom, kandidatura ovaca za Nadzorni odbor i žuti Peristil akcije su koje jasno daju do znanja kako ipak postoji pokret otpora protiv sveopće kerumizacije Splita.

Torcidaši su predvodnici, a kolona iza njihovih leđa je iz dana u dan sve duža...