Hajduk dovodi Budinčevića i radi registar starih igrača
Životna sudbina Ivana Budinčevića, vratara Hajduka
iz šampionske generacije 1978./79. godine kojeg život nakon karijere na
nogometnim travnjacima blago rečeno nije mazio o čemu smo pisali,
nagnala je mnoge njegove prijatelje, bivše suigrače, ostale veterane
Hajduka, navijače ‘bijelih’, pa i samog Hajduka na reakciju.
Mnogi su se i u našu redakciju javili sa željama da pomognu Budinčeviću koji sa suprugom Ružom i punicom Marijom živi u vojvođanskom mjestu Bajmoku i pitanjima na koji to način mogu napraviti.
Zvao je između ostalih i vukovarski branitelj u mirovini, Splićanin iz Supetra Davor Biluš
i tražio način kako da uplati novac za pomoć Hajdukovoj legendi. O
Budinčeviću je bilo razgovora i na sastanku Organizacijskog odbora
proslave Hajdukova stotog rođendana.
 |
| Brigom o starijim igračima ‘bijeli’ bi pokazali kako brinu i o budućnosti svog podmlatka |
- Pomoći ćemo Budinčeviću, Hajduk je uvijek reagirao u ovakvim
slučajevima, kada se prepozna ovakakv slučaj. Već smo jutros razgovarali
s upravom kluba i pokrenuli to pitanje, čuo sam da i Torcida sprema
pomoć, ljudi šalju poruke sa svih strana... Vjerujem da smo svi skupa na
najboljem putu da se to riješi - rekao je predsjednik Nadzornog odbora
Hajduka Petroslav Sapunar, ujedno i prvi čovjek Orgaznizacijskog odbora
proslave.
Budi će se platiti put i smještaj
Budinčević je jedan od zaslužnih bivših igrača Hajduka kojem će biti
poslana pozivnica za proslavu Hajdukova rođendana 13. veljače, a s
obzirom da nema nikakvih primanja bit će, dogovoreno je, gost proslave.
Budinčević će u mjesto u kojem je kako kaže proveo najljepše dane doći
11. veljače, i bit će mu osiguran put, smještaj i boravak u Splitu
tijekom tri dana.
Tada će se ta pomoć po svemu sudeći i intenzivirati. Bilo je i kroz
prošlost slučajeva kada su bivši igrači Hajduka nakon karijera upadali u
financijske poteškoće, kao što je bio slučaj s sada pokojnim Nikolom Radovićem, osvajačem
srebrne medalje s Olimpijskih igara u Melbourneu 1956. godine koji je
za ‘bijele’ nastupao pedesetih godine prošlog stoljeća. Specifičan je
život sportaša, pogotovo nogometaša.
Što zarade i uštede do 30. ili 35. godine uštede, a potom se trebaju
snaći u ‘civilnom’ životu. Sapunar je pritom istaknuo kako u Hajduku do
intervjua Budinčevića u Slobodnoj Dalmaciji nisu znali u kakvoj je
životnoj situaciji, i kako je takve stvari u nekim slučajevima i teško
znati. Stoga je i pokrenuta zanimljiva inicijativa u klubu.
- Odlučili smo izraditi bazu podataka, registar svih igrača koji su
nastupali za Hajduk, a koja bi se svakih primjerice nekoliko mjeseci
obnavljala. Cilj je znati informacije o svima, gdje su, što rade... Na
osnovu toga planirat ćemo daljnje korake - rekao je direktor marketinga
Hajduka Ivan Kraljević, tajnik Organizacijskog odbora proslave.
U svijetu se ti slučajevi rješavaju na razne načine. Imamo primjer
Barcelone koja od svake utakmice jedan posto prihoda od ulaznica
uplaćuje u fond za ovakve slučajeve, a gazde kluba još jedan posto
klupskog proračuna. Zanimljivu ideju ima i splitski Klub olimpijaca na
čelu s predsjednikom Petrom Skansijem o izgradnji doma za splitske sportaše.
Grad bi u tom slučaju sudjelovao sa zemljištem s infrastrukturom, dok bi
potom na druge načine Klub uz pomoć dobrih ljudi riješio pitanje
izvođača radova. Zaintrigirao nas je i prijedlog jednog od čitatelja Jere Slavice,
koji se zalaže za to da Hajduk jedan postotak klupskog budžeta,
primjerice 0,5 posto izdvaja za ovakve slučajeve, za pomoć bivšim
igračima.
Ne mora to biti ni toliko, i sa primjerice 100 tisuća kuna godišnje na
koje bi se nadodale donacije prijatelja, navijača, suigrača bi se mnogo
moglo napraviti. - Može se svakako razmotriti i takvo rješenje -
zaključio je Sapunar, no pritom je sigurno otežavajuća okolnost
aktualnom čelništvu kluba koji je pred promjenama jest da su im kod
donešenja svih dugoročnih financijskih odluka kao što bi bila ova ruke
dobrim dijelom vezane. No takav potez čelnicima kluba sigurno je nitko
ne bi zamjerio, dapače.