Svi pokušaji da se Miće spasi, da mu se makar produži život, ostali su bez uspjeha. Akcija koju se pokrenuli veterani Hajduka i Mićini kaštelanski prijatelji, u kojoj je svoj doprinos dala i naša redakcija, nažalost je zakasnila, jer se opaka bolest razmahala i smrt je bila neminovna.

Jovanić je par dana bio u specijalističkoj bolnici U Njemačkoj, poslije prve terapije mu je pozlilo, zatražio je da ga vrate kući, umro je u svojem krevetu noću od nedjelje na ponedjeljak.

Jovanić je rođen 29.kolovoza 1952., za Hajduka je igrao u standardnih jedanaest tijekom čak 13 prvenstvenih sezona (210 utakmica, 27 golova), s „bijelima“ je osvojio četiri naslova prvaka Jugoslavije i pet kupova.

Debitirao je 14.prosinca 1969. u Boru(1:1), posljednju utakmicu za „bijele“ je odigrao 14. lipnja 1981. u Splitu protiv niškog Radničkog (3:3).

Miće je bio igrač iznimnog talenta, savršeno je znao balun, imao je perfektne asistencije, iako je u „dream teamu“ Hajduka, koji je sedamdesetih godina drmao jugonogometom, bio jedan od rijetkih koji nije igrao za reprezentaciju.

Jovanić je poslije karijere u dresu Hajduka, kratko igrao za belgijski Anderlecht, Solin, francuski Beziers, bio je i trener Splita, Segeste i GOŠK-a iz Kaštel Gomilice.

Nažalost, nije baš vodio računa o sebi, bio je strastveni pušač, povučen, tih, nenametljiv, pa se tako ponašao i kad je teško obolio. U stvari, osim kad je bio s loptom u dodiru, vrijeme za Jovanića nije imalo dimenziju, pa otud i ta zakašnjela mogućnost za njegovo ozdravljenje.

Po želji obitelji, obavit će se tihi ukop. Prvotimci Hajduka će na slijedećoj utakmici u spomen na svojeg asa nastupiti s crnom trakom.