auuuu jesi nam ga spustio 

Originalnost dinamovaca na djelu...ajmooooooo 

Evo, ako me još jednom neko upita što više ne pišem na temi hajduka, ovo je razlog.
Ovakvi koji su proputovali čitav svijet i znaju gdje je kome mjesto

A tebi je mjesto na sajtu www.bijela-rasa-je-zakon.com ili nesto slicno ...pa tamo pisi svoje rasisticke nebuloze o "crncugama" itd..., ne mislim na citirano nego na brojne upise na raznim topicima (o reprezentaciji)
Ovo je sportski forum na cyberspacu sigurno mozes naci nesto za svoju dusu

sta sad cemo pocet gledat i tko je vise dobio boje na suncu ,ili se to neracuna. daj stanite s ovim glupostima , pisite o nogometu

priča o odanosti, pričao o našoj najjačoj i najboljoj navijačkoj skupini

Torcido, sretan ti 60. rođendan!

Izvještaj utakmice Hajduka i Crvene zvezde objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 31. listopada 1950. godine

Torcida, naša najjača i najbolja navijačka skupina, naravno zanesenjaci splitskog Hajduka, slave jubilej – okruglih 60 godina od osnivanja. Navijači, posebno ovi splitskih “bijelih“, zaista su bez premca.

To Torcida, to je u stvari naziv svih navijača Hajduka, a ne ekskluzivno ultraša sa sjevera Poljuda. Logično, današnji klub navijača Torcida predstavlja onu čvrstu jezgru pripadnika slavnog kluba, jer oni diktiraju ritam navijanja, izazivaju gledatelje s istoka i zapada, sa svih strana svijeta da bodre i podrže “bijele“. Torca je Hajdukova forca.

Kako god okrenuli navijači Hajduka su jedina prava, odana konstanta splitskog kluba, dok su svi drugi akteri – igrači, treneri, predsjednici i drugi funkcionari – prolazni.

Mnogi se dive splitskim navijačima, iz drugih klubova zavide “bijelima“, tako da su Torcida i svi drugi poklonici stoljetnog Hajduka tijekom prošlih šest desetljeća postali pravi brand.

Držim da je privilegij biti navijač Hajduka, jedinstvenog kluba na ovim prostorima, pa čak i onda kad sve ne ide kako se očekuje i priželjkuje, odnosno kad slavni klub prolazi kroz krize. Jer, oni pravi navijači prepoznaju se baš u takvim trenucima, kad klubu treba pomoć. Uz uvjet da uočavaju kako će biti bolje, točnije kako oni koji vode klub znaju i rade dobro, i to isključivo u interesu velikog Hajduka.

Ta navijačka masa golemi je kapital splitskog kluba, oni odani za cijeli život, koji na neki način u svojim genima nose ljubav prema “bijelima“ ili su im se pridružili iz najčistijih motiva.

Ono: “i pape i dida bili su Torcida“. Kad su taj pokret spontano osmislili zaljubljenici u dres Hajduka, daleke 1950., oni su željeli, imperativno tražili pobjedu Frane Matošića i njegovih suigrača u odlučnoj utakmici protiv Crvene zvezde. To su bili ljudi iz različitih sfera – studenti, službenici, novinari, grafičari, radnici, profesori, direktori poduzeća, funkcionari zloglasne UDB-e, ondašnji oficiri, članovi Predsjedništva Vlade, Komisije državne kontrole, visoko pozicionirani političari, glumci, svećenici, zanatlije ...

Uglavnom, zna se sve o prigodnom komitetu s Ekonomskog i Brodostrojarskog fakulteta u Zagrebu, o tome kako su se organizirali i s oduševljenjem, zanosom i uvjerenjem da rade pravu stvar, krenuli u Split.

A bila su to olovna vremena kad se zbog takvih iskaza ljubavi, koji su tumačeni od ondašnje vlasti kao ispadi protiv naroda i režima, odlazilo u pržun, na robiju, gubilo položaje, dobijalo otkaze ...

Malobrojni od tih pionira Torcide još su živi, ali oni se ne hvale, ne prse, ne traže priznanja, kao neki koji su naknadno ušli u đir, pa znaju pričati, prisvojiti tuđe zasluge, okititi se lažnim prikazima. Hajduka prati oduvijek fama kako je kroz povijest bio režimski klub, a u biti “bijeli“ su po uvjerenjima svojih navijača oduvijek bili nestranački i nadstranački klub. Splitska svetinja, fenomen priznat širom nogometnog svijeta ...

Navijači Hajduka znali su braniti čast dragog kluba i grada, premda je bilo, naročito posljednjih godina, ispada pojedinaca pa i grupa – žestokih, nedostojnih, ružnih, čak šovinističkih i rasističkih, koje su narušavale sportski imidž obitelji splitskog kluba.

Torcida je pratila svoju momčad, na gostovanjima, prije po Jugoslaviji, danas po Hrvatskoj, ali i po svijetu, dočekivani su od istomišljenika, koji su znali veličati Hajduka. Ono što je bitno, to je da nema svojatanja “bijelih“, bez obzira što su pojedini predsjednici, treneri, igrači dali mnogo, najviše ...

Ipak, jedino jedan, barba Luka Kaliterna, evanđelišta baluna, kako ga je nadahnuto nazvao nenadmašni Miljenko Smoje, zaslužuje viši podij. I ovih dana, u ovoj uvertiri stogodišnjeg slavlja, navijači Hajduka znaju da su u službi kluba.

Nezaboravni, doslovno mitski dočeci i slavlja, fantastične koreografije, nevjerojatno sinhronizirana ustrajna drukanja, ugođene pjesme, ali i prekidi utakmica, pirotehničke parade, fizička obračunavanja, vrijeđanja – sve je to baština navijača, u prvom redu Torcide.

1950-2010