ponedjeljak, 11.travanj 2011
BLOG VINKA VUKOVIĆA:
Vučević u Rimu pregovara s Rosinom!
Hajka na Vučevića je očekivana. Mediji su se, kao rijetko kada, ujedinili. Puno toga, naime, u Hajduku ne štima, a, slažu se svi, trener najviše. Odjednom su novinarski neimari progledali, pa papir natopili žalopojkama o Stanku Poklepoviću. Pa se onda i Špaco osilio. Pa nema dana a da ne pročitamo kako bi on, samo da ga nisu onako podmuklo smijenili, do posljednjeg kola s Dinamom bio boj za titulu. A ovako je, kažem ja, samo pitanje s kolikom će dvocifrenom razlikom Halilhodžić poniziti Vučevića. Koji, unisono klikću poslanici pisane riječi, nema pojma. Shvatili su da im od njega više nema koristi, pa su ga se odlučili riješiti. Baš kako su se riješili mnogih njegovih prethodnika. Uostalom, ne živi samo Hajduk vječno, nego i novinari koji ga prate. A treneri i igrači su tek nužno zlo, roba koja nakon nekoliko pranja uđe u sebe i na koncu završi u Caritasu.
Istina je, međutim, sasvim suprotna. Goran Vučević jedini je u trenutačnoj poljudskoj kadrovskoj križaljci koji zna što radi. On zna da bolje Hajdukove budućnosti nema bez čišćenja svlačionice. Kad već nema ovlasti pozabaviti se šporkicom s drugoga kata, odlučio je p(r)okazati sav jad koji mu je ostavljen u amanet. Pa svima daje priliku. Da pokažu koliko ne znaju. A takvih je među Hajdukovim igračima dvotrećinska većina. Koja vlada i na terenu i u svlačionici. A tamo gdje vladaju mediokriteti, napretka nema.
Stoga se i Vučević - spreman iz kluba otići sutra, ali se pripremajući kako će zaista ugovor odraditi do kraja - dao u potragu za pojačanjima. Kad već neće (nisu u stanju!) oni koji su za to plaćeni, odlučio je potegnuti svoje veze te pomoći i Hajduku i sebi. Ako uopće, za vladavine neandertalaca, pomoći ima.
Kako saznajemo iz 'dobro obaviještenih izvora' Vučević danas leti za Rim gdje se - pazi sad! - ima sastati s Edoardom Rejom kako bi ovaj svoj dug Hajduku platio posredovanjem u dovođenju Alessandra Rosine, veznjaka kojega je Zenit zimus posudio Ceseni. No, to nije sve. Vučević je ozbiljan kontakt uspostavio i s Matom Bilićem, Mladenom Bartulovićem, Domagojem Vidom te jednim aktualnim hrvatskim reprezentativcem koji pred kraj velike karijere (ali ne pod svaku cijenu!) želi odjenuti dres kluba za kojega od djetinjstva navija. No, ni to nije sve. U Vučevićevoj igri za dolazak među 'bijele' još je nekoliko relativno zvučnih stranaca (klasa Tonel, ako dopustite usporedbu), pri čemu je i Reja za Vučevića pripremio popis kvalitetnih, a ne toliko skupih imena.
Što će od svega biti, nemoguće je znati. Činjenica je tek da je Vučević čvrsto odlučio da ostavku neće dati. Ali je zato jasno dao do znanja Upravi da čak 12 aktualnih igrača može zaboraviti na igranje u Hajduku dok je on trener. I baš je zato krenula hajka. Digli su se na zadnje noge očevi, menadžeri i zastupnici. Oni isti bez kojih njihovi pravi i posvojeni sinovi nikad ne bi prvoligašku loptu takli, a kamoli se, kao što je ovdje žalosni slučaj, reprezentacije dotakli. Popis dvanaestorice otpisanih na Poljudu brižno kriju, no neće moći dovijeka. A kad se on javno pojavi mnogi će se iznenaditi. I baš stoga valjalo je Vučevića smijeniti. I namjere mu preduhitriti. Srećom, nisu uspjeli. Za sada...
P.S. Da je Poklepovićeva vladavina bila toliko uspješna, kako se sada mnogi trude prikazati, onda se momčad ne bi doslovno preko noći raspala nakon njegova odlaska. Prije će biti da je Špaco uživao plodove Rejina rada, baš kako je svojedobno Miše uživao u rezultatima Vučevićevih ideja. Obojica su radu svojih prethodnika dali nešto svoje (Miše srce, a Špaco dušu), no to je bilo nedovoljno. Vučević se pak i po drugi put pokušao nametnuti znanjem, no takva vrsta nametanja na Poljudu već godinama ne prolazi.
VINKO VUKOVIĆ
vinkovukovic.bloger.hr
