Koliko god na terenu bili slični, Matrljan jako dobro zna u čemu je
osnovna razlika između dvojice dragulja koji su stasali na »Azurnoj
obali« pomoćnoga igrališta, pijesak kojega je već odavno prekrila
umjetna trava.
– Antonini je veći natjecatelj, on i na svakom
treningu hoće pobijediti, želi u svakoj vježbi biti bolji od suigrača,
kad izgubi loptu odmah ju želi osvojiti, izgara za rezultat – tvrdi
Matrljan.
– Recimo, Čulina na utakmici krene u dribling koji mu
ne prođe, ali ne odustaje, ni drugi, ni treći put. Ide dalje, pozitivno
je drzak i bezobrazan, voli se nadmetati u svakom trenutku. Anas nema to
u sebi, on na treninzima najčešće na kraju niti ne zna rezultat kada se
igra na dva gola. Anas više igra na potez, koji je vrhunski, ali onda
zna biti odsutan u igri. Antonini stalno želi biti u kontaktu s loptom,
kad je gusto želi preuzeti odgovornost, podmetnuti leđa. Žao mi je što
se Anas nije uspio u većoj mjeri nametnuti u »Hajduku«, samozatajan je.
Antonini nije takav, on nikome ne priznaje da je bolji, ne da na sebe. S
druge strane, Anas je eksplozivniji, moćniji, ali ne treba smetnuti s
uma da je i pet godina stariji. Evo, u tome je najveća razlika između
njih dvojice.