Suditi osobu ili ljubav prema Hajduku na račun prelaska u Dinamo je nemoguće. U ovo doba te "vječne ljubavi" ne postoje, ako se pojavi ponuda koja je financijski dobra zašto odbit 200.000 eura radi ljubavi? Evo primjera Drage "Hajdučkog srca" Gabrića koji je na prvu ponudu otiša sa starim molit Keruma da ga se pusti da ide. O tome se ne priča, o toj velikoj ljubavi, ali kad se momak koji je iša igrat okolo naokolo da bi zaradio i vraća u Hajduka, di je bio najpožrtvovniji igrač odlučio otić za njega ogromne novce onda je odma smeće iz kontejnera, ili mu se pokojni otac u grobu okreće ili šta su maloumnici već pisali okolo, onda to nije u redu. I šta koga čudi to šta se pokoška sa Ibričićem, iste je stvari radio i u Hajdukovom dresu, pa se nije to okarakterizarlo kao smrtni grijeh, ili je on treba biti popustljiv i ne davat sve od sebe na štetu poslodavca, ali na korist "ljubavi".
Stvarno ste neki van stvarnog svijeta i živite, u nekoj bajci tipa Smojinom Velom mista ili sličnim bajkovitim svijetovima..
[uredio Extra - 26. kolovoza 2011. u 22:03]