Svega smo se nagledali i načitali u hrvatskim medijima, već godinama se kao mantra sve češće ponavlja da 'novine nisu što su nekad bile' i kuka za sretnijim vremenima i pametnijim novinarima, no još uvijek je teško pronaći Splićanina i Dalmatinca koji uz kavu neće barem preletjeti preko naslova svoga dugopoljskog dnevnika. No, ruku na srce, teško je prisjetiti se poteza sličnom onom subotnjem, bizarnom i samoubilačkom, kojim se Slobodna Dalmacija konačno nešto aktivnije uključila u priču oko projekta Naš Hajduk.

Na udarnom, elitnom mjestu u novini oglasio se Mario Garber sa svojim već legendarnim tijekom misli, no ovaj put čovjek se pokušao uhvatiti i konkretnih podataka i činjenica. Pokušao, kažemo, jer je na pokušaju sve i ostalo: paštroč na dvije stranice sastavljen od krivih premisa i zločestih zaključaka, nevjerojatno pogrešnih informacija i bezobraznih prijedloga ne može se protumačiti drugačije nego posljednji pokušaj miniranja projekta Naš Hajduk, spašavanja kože članova Nadzornog odbora koji bi za dva tjedna trebali odlepršati iz kluba.

Zamutili vodu uoči sjednice Gradskog vijeća

O kome se radi - ne treba nagađati, bitnije je tek registrirati da je Slobodna Dalmacija perfektno odradila svoju ulogu oglasne ploče i zamutila vodu uoči sjednice Gradskog vijeća u četvrtak. Njima na dušu.

Garber je, dakle, na papir istresao toliko besmislica da je s njime naprosto glupo otvarati bilo kakvu polemiku: za raspravu o nekom novinarskom uratku osnovni uvjet trebale bi, valjda, biti točne i provjerene činjenice. Potom se o njihovoj interpretaciji i stavovima autora može razglabati danima, mjesecima i godinama; no kad ti po završetku čitanja teksta dođe zafrljaciti novinu u koš za smeće, očito je da stvar ne ide u dobrom smjeru. Da parafraziramo samog Garbera - bidna Slobodna!

Gospodin se očito digao na lijevu nogu

Navedeni novinar, dakako, daleko je od titule zlonamjernog, a još teže bi mu se mogla nataknuti titula "plaćenika", tako omiljena među pukom koji ne zna jasnije i pametnije izraziti nezadovoljstvo kakvim nebuloznim tekstom. Ne, istina je puno prizemnije i prozaičnija - gospodin se očito digao na lijevu nogu, pa na brzinu složio pedesetak rečenica prije nego što mu se samome cijela stvar složila u glavi.

Jer, zašto bi čovjek napisao da Naš Hajduk broji 3.000 članova, ako ih u stvarnosti ima točno 8.350? Zašto se svađa sam sa sobom, pa na drugom mjestu u tekstu spominje brojku od 6.150 članova? Zašto bi, slijedom toga, ustvrdio da cijeli projekt nema legitimitet jer nije (!) ostvaren uvjet Gradskog vijeća o minimalnih osam tisuća članova, zašto ne bi provjerio da takav uvjet nikada nije ni postavljen? Zašto bi napisao da udruga NE SMIJE imati žiro računa kad ga po zakonu MORA imati? Zašto se, zaboga, nije potrudio barem oko osnovne računske operacije oduzimanja, nego je izračunao da je 412 minus 10 jednako 300?

Toliko bedastoća na jednom mjestu

Puno se, kažemo, bedastoća spojilo na jednom mjestu, previše za jedan površan članak koji bi po praksi morao imati vijek trajanja od jednog dana. Spominje se tu i nelegitimnost vodstva udruge Naš Hajduk jer se na osnivačkoj skupštini "nije pojavio relevantan broj članova", bez objašnjenja kako bi tisuće ljudi moglo izabrati vodstvo udruge koja još - nije ni osnovana.

I koliko je, gospodine Garberu, ljudi osnovalo Hajduk? Koliko ih je osnovalo Torcidu? Koliko ih je utemeljilo, recimo, HSLS, Udrugu potrošača, Društvo filatelista ili Hrvatsko novinarsko društvo?

Tko se ovdje uopće svađa, osim Garber protiv Garbera i Slobodna Dalmacija protiv zdravog razuma? Zašto bi Gradsko vijeće na sugestiju članova kluba odabralo svojih sedam ljudi za Nadzorni odbor, a potom njegovo vođenje prepustio Petroslavu Sapunaru, službenom predstavniku "velikih - malih" dioničara, odnosno Kerumovih pet milijuna kuna? I gdje je problem s potrošenih 260 tisuća kuna za promotivnu kampanju oko učlanjenja?

Kandidate za NO predstavili - plaćenim oglasom

Da nije možda u činjenici da je najveći dio tog kolača otišao upravo Slobodnoj Dalmaciji, koja je umjesto opširnim i sustavnim praćenjem projekta kandidate za Nadzorni odbor svojim čitateljima predstavila - plaćenim oglasom?!
Puno je pitanja i upitnika, a malo logičnih odgovora u analizi Garberovih fantazija o "Našem Hajduku", "Vašem Hajduku" i "Njihovom Hajduku".

Kako posljednju riječ o projektu ipak daje Gradsko vijeće i kako je sama akcija, barem dosad, izvedena apsolutno perfektno - treba očekivati da problema u finaliziranju njegove prve faze ipak neće biti. Hoće li ovaj izvanredan eksperiment neposredne demokracije splitski vijećnici prihvatiti zbog sile prilika, pritiska javnosti ili iz čisto oportunističkih predizbornih motiva , manje je bitno.

Bitno je da će Gradsko vijeće, kakvo god ono bilo, pokazati da je za koplje iznad hrvatskog novinarstva danas. Nismo sigurni treba li nad tom činjenicom plakati ili smijati se.

DAMIR PETRANOVIĆ