Kada se osmjehne i pogleda, teško je povjerovati da s druge strane sjedi “ozloglašeni” hajdučki Bič božji, kojem mnogi lijepe epitet hrvatskog Felixa Magatha...

- Samo to nemojte, molim vas - kazat će trener Hajduka Mišo Krstičević, dan nakon još jedne pedagoške epizode.

Iako je rečeno da je trener sve o slučaju Caktaš, a posebno Bencun, kazao na presici Gradskog vrta, nakon remija s Mršićevim Osijekom (0:0), u zagrebačkoj bazi hotela Four Points malo-pomalo stigli smo do goruće poljudske teme, piše Sportske novosti. Standardni je Mijo Caktaš, podsjetimo, nakon poslanice zviždačima na tribinama, ali i kašnjenjem na ručak, preselio na klupu, a prekjučer je pak mladi Marko Bencun u igri proveo tek 23 minute. Ponajviše zbog indolencije... Neće, doduše, upirati prstom, ali nekim općim, generalnim stavom ostavlja prostora za svrsishodne zaključke:

- Trudim se biti i trener, i otac, i pedagog koji pomaže momcima da se ne usavršavaju samo kao igrači, već i kao ljudi. Svatko može imati svoje mišljenje, pa mi tako i svatko može kazati da sam prestrog, no moja je jedina intencija stvoriti karakterne ljude i igrače. Ako netko u tome vidi moju preveliku krutost, žao mi je, međutim pokušavam raditi ono što je najbolje za igrače, ali i za klub. Znate, svatko ima svoje želje; igrači, navijači, menadžeri... ali nitko, ali ama baš nitko ne smije niti nije veći od kluba, veći od Hajduka!

Uzeo je zraka pa nastavio:

- Ako netko odigra jednu lošu utakmicu, sve u redu. Pa naravno da čovjek nije savršeni stroj, svatko, dakle, ima pravo na loš dan. Baš kao i vi i ja. Pogotovo kada pokažete želju i htijenje, kao što smo je mi pokazali u onome porazu od Istre 1961. Jest, izgubili smo, ali smo pokazali srce ikvalitetu. I to se, na koncu, vratilo u sljedećim utakmicama. Ušli smo, eto, u niz od šest utakmica bez primljenoga pogotka, što je za jednu tako mladu momčad zadovoljavajući rezultat...

OK, ali u utakmici s Lokomotivom dogodio se refleks mase željne pobjeda. S jedne se strane stječe dojam podrške klincima, no s druge opet postoji svojevrsni rezultatski imperativ. Prilično zbunjujuće...

- Ne, nemamo imperativ navijača, dapače. Momci iz Torcide dva su puta došli u klub i izrekli podršku, ali i mišljenje koje treba cijeniti. Oni su, na koncu, održali klub na životu i stoga prema njima treba gajiti duboki respekt, igrači moraju imati poštovanje prema našoj grupi. A teret hajdučkoga je dresa velik, to nije sporno, no ti mladi momci moraju shvatiti kakvu su ogromnu prigodu dobili; njih Hajduk može lansirati u orbitu, njima ova prilika može izgraditi karijere.

Krstičević ne dvoji:

- Nemojmo se lagati, nitko ovdje nije preplaćen na ništa. Mi se još uvijek nalazimo u procesu čistilišta, koje će vrlo vjerojatno trajati do kraja sezone, kada ćemo imati mnogo jasniji obzor budućnosti. Ako netko neće moći ispoštovati zadane kriterije, koja, naposljetku, nisam uveo ja, već klub, naći ćemo nove klince koji će moći odgovoriti datom iskušenju. A taj kriterij Hajduka mora biti sve stroži i zbog ljudi koji su u ovakvoj situaciji preuzeli klub, stavivši na svoja pleća silan teret. I upravo je stoga, osim igračkog, važan i ljudski, karakterni element. Apsolutno se u godini dana može dogoditi jedan incident, ali u kontinuitetu toga ne smije biti.

Činilo se da smo se dotakli Caktaša...

- Moje je da biram, a svima drugima je da rade i da se nametnu. Zalaganjem na treninzima, ali i ponašanjem. Na ulici, u kući, među igračima, na igralištu... Svi koji to neće moći pratiti, odustat će, radi se o prirodnoj selekciji. Stvar je jednostavna: tražim klapu koja je spremna sljedeće se sezone boriti za naslov prvaka! I to je to.

Na kraju je na scenu stupio i Bencun:

- Oni koji nisu na zahtjevanoj razini, ne mogu proći. Ako sam uveo Bencuna, očekivao sam da učini nešto na razini Hajduka. On to nije učinio, ali imat ćenovu priliku, to nije sporno. Svi će imati novu priliku, a tijekom ove jeseni, zime i proljeća isprofilirat će se kadar kakav tražimo.