dobro je, laknulo mi je, prostrujalo kroz glavu, kao kad bol od zuba prestane, onih blaženskih nekoliko trenutaka kad još možeš osjetit razliku između boli i normalnog stanja, prije nego zaboraviš kakav je to osjećaj, dok te jednom tko zna kada ponovo ne zaboli zub
obrisao sam slavodobitno hladni znoj sa čela, nasmijao se pomalo u nevjerici i sjeo za stol, mala je došla, kimnuo sam glavom, zna me mala zgodnica, zeleni čaj
pomislio sam još jednom, dobro je, sve je na mjestu

a bilo je gadno, toliko gadno da mi se na trenutak mi smrklo pred očima, koljena klecla, zemlja se počela otvarati da me spasi odvratne istine, bolne promjene koja je nadirala kao oštar kirurški čelik u moju sljepočnicu duboko kroz sive, pa bijele stanice, odvratna, hladna bol, koja te trenutno kosi, ko zlokobni crni kosac iz noir filmova
znoj mi je orosio čelo i počeo se cjediti niz leđa
danima uporno prelistavam novine tražeći i najmanji dokaz da ovo nije noćna mora, da svijet nije otišao kvragu, da će sunce i sljedeće jutro svanuti, odraditi svoju šihtu skriveno iza sivih oblaka, i navečer se povući da obasja neke druge kutke majčice nam zemlje, jedine nama poznate nastanjene planete
jučer me morila briga, danima ništa ne nalazim, danima niti vjesti od njega, ništa, ali čovjek je proklet, i kad je najteže on se nada, a u meni je tinjala ta prokleta nada, kao mali plamen svijeće tren prije nego će se ugasiti, tiho, tiho nestati, kao da tog plamena nije ni bilo, ostat će samo sivkasti dim koji se lagano povija prema nebesima, i onaj miris ugašene svijeće
jučer sam gledao tu tinjajuću nadu u sebi, osjećao u nosu onaj miris, izgubljeno sam lutao ulicama, očajan, sa tinjajućom nadom
i jutros sam došao u kavanu da je ugasim, tu svijeću, koja me bolila, pržila u dubini duše, da se pomirim s koncem, prolistao sam novine.... nije bilo ništa u njima, baš ništa, gotovo je pomislio sam, vidokrug mi se počeo sužavati, smanjivati u jednu točku, mrak me hvatao, znoj obljevao, i prije nego ću pasti.... kao feniks iz pepela!!!

da bio je to on, javio se, napokon, živ je, da živ, jači je nego ikad!! o bože, jeli to moguće, svaki trenutak čekanja, svaka tjeskoba, bol, patnja, nadanje, sve se isplatilo:
LJUDI TOMISLAV ŽIDAK JE TU, S NAMA, JAČI JE NEGO IKAD!!! vrištao sam sretno i izbezumljeno, suze su mi tekle niz lice, od sreće, olakšanja... grlio sam sve oko sebe
trebalo mi je malo vremena da se priberem a onda sam smireno upijao svako slovo, svaki redak, svaku riječ, svaku rečenicu, savršeno, nikad mu izričaj nije bio bolji....
uostalom uvjerite se sami, tko sam ja da prepričavam njegovo savršeno djelo:
....U veliku četvorku hrvatskih reprezentativnih napadača, želi se ugurati i peti. Uz Marija Mandžukića, Nikicu Jelavića, Ivicu Olića i Eduarda da Silvu, i Čuje Dop je top-napadač!
....
Sljepilo u Hajduku

Čuje Dop jedan je od mnogobrojnih previda “slijepaca” iz Hajduka, koji samo u zadnjih nekoliko godina nisu prepoznali talent Luke Modrića, Nikice Jelavića, Ivana Perišića, a sada napokon i Čuje Dopa. I dok uvoze “bofl” iz Južne Amerike, njihov napadač Nikica Jelavić igra u Evertonu, a Čuje Dop je jedan od najboljih Dinamovih igrača.
....