revolver7 je napisao/la:
bilidres je napisao/la:
revolver7 je napisao/la:
a kolika je vjerovatnost da će Hajduk jednom u 50 godina izvući Unireu?
Ne moraš biti BATE, ali budi bar Basel ili APOEL. Pa ispadao je Hajduk i od, Shelbourna, Debrecena, Žiline...
Ako nisi u stanju proći takve klubove, kako se nadati ulasku u Europa ligu!?
Ako su talijani, englezi (tek ušli u premiership!), nijemci, španjolci, slovaci, mađari..prejaki, tko je onda protivnik po mjeri belgijanci, austrijanci!?!? za svakog protivnika se stvori slika da je po mjeri jer Hajduk je prvak svijeta, a onda kad se izleti 'e pa taj je prejak, da smo bar dobili druge', i tako u krug umjesto da se stvori ekipa koja bi nešto naparvila.
Vidi cijeli citat
Neda mi se 100 puta vrtit iste postove. Samo ću napisat da bi volio da Hajduk više nikad ne radi onako kako je radio u to vrijeme kad se ušlo u EL. Sa preplaćenim momčadima i preseravanjem s plaćama zbog kojih se i došlo u ovakvu situaciju da se danas mora preživljavat. Iako rezultat je praktički isti kad se radi napokon kako treba, odnosno ide pravim i ispravnim putem iako je dug put do nečeg odličnog.
Da bi rezultat bio skroz isti, samo nas treba sreća pomazit kao s Rumunjima.
Vidi cijeli citat
slušaj, ja mislim da nije problem u plačanju igrača, jer ako hočeš rezultat - onda treba i investirati.
na kraju Hajduk je ili je bar trebao tu EL i dobro naplatiti. Dobilo se dosta novca da se plate igrači tipa Ibro, Anas, Tomasov (drugo nisu baš bili takvog ranga) od ulaska u EL, tv prava, 5 punih Poljuda, napose prodalo se i igrača na temelju te EL u milijunskim iznosima, koji su višestruko premašivali te izdatke, ako me sjećanje služi samo Strinić i Ibro su otišli za 9 milijuna Eura, jel?
Odmah po ulasku u EL, turci su nudili 8,5 milijuna Eura za Ibru, pitanje je gdje je taj novac išao
dok se dug produbljivao, ali to pitanje niti danas nitko ne postavlja.
Vidi cijeli citat
Provat ću ti ukratko objasnit, pa možda odlepršaš nazad u svoju jazbinu.
Sva ova sranja, dugove, sporove koji nam danas dolaze na naplatu je posljedica rada Svaguše, Grgića, Štimca, Peroša i sličnih, dakle ono šta je Svaguša radija je bilo katastrofalno, neke igrače je poklanja, neke je preplaćiva ili dovodija totalno nepotrebno, ka Ahmada npr koji nam tada nije bija potreban a doša je ka dadilja svom mlađem bratu.
Umjesto da je pokušava rješavat sranja, dugove sporove on je klub baca u još veći dug i ka da to nije dovoljno lola je još na nekoj humanitarnoj večeri licitira za Srnin dres i uzeja ga za 300 iljada kuna, hajdukovih naravno.
Dakle jebe se meni za Euro ligu, za Grgićeve i Štimčeve titule kada nam one dugoročno nisu donili ništa osim produbiljivanje problema, dodatne probleme i dodatne dugove.
Baš kada spominješ Debrecene i Šelburne (nebi da je to nešto šta se događa svake godine al eto) ja ti mogu dat pravi primjer kako sam sebi pišaš u usta dok se istovremeno smješkaš.
Mi smo u tim sezonama Debrecena i Šelburna bili prvaci, dakle postigli smo ono šta sada ne možemo ama baš nikako, šta zbog vlastite nekvalitete i dugovanja i nerada šta zbog stanja u hrvatskom nogometu, odnosno diktature onog manijaka. A šta su nama te titule donile točno? Upravo ono šta si naveja, Shelbourn i Debrecen, sramotu i bruku, stoga te ja pitan, šta će meni te titule i ta Euroliga koje je bila samo pet minuta slave i ništa više kada nakon toga klub tone sve dublje i dublje dok nije doša do ovoga stanja u kojem ja sada? Koji je točno smisao toga?
Eto nije bilo baš ukratko, ali mislin da je jasno šta san tija reć..